Diplomate
Tokom predlaganja kandidata za radnike i ambasadore BiH u diplomatsko-konzularna predstavništva u evropskim, američkim, afričkim i azijskim metropolama, ministri inostranih poslova BiH često su se vodili principom “ko će kome, ako neće svoj svome”.
Tako smo dobili DKP mrežu punu neobrazovanih diplomata koji su se latili puta u svijet, a da nisu imali elementarna znanja, niti prošli bilo kakve pripreme za to.
Putem stranačkih, familijarnih i ko zna sve kakvih veza, u fotelje rezidencija BiH sjeli su tako vojnici, oficiri, službenici sa šaltera, sekretarice...
Da zanemarimo činjenicu da su te osobe postale diplomate preko veze i preko noći, katastrofalna je i činjenica da pri tome nisu znali ni engleski, a kamoli jezik onog naroda u čijoj se zemlji nastanjuju.
Nije im to smetnja ni da troše državne pare, i to od 50.000 pa do nekoliko miliona maraka godišnje.
Često se domaći političari, ali i stanovništvo, pitaju zašto nas inostrani investitori zaobilaze, zašto se u svjetskim izvještajima predstavljamo negativno i zašto smo na svim listama zemalja po svim kriterijumima na začelju.
Odgovor je jednostavan, zato što nam u DKP-ovima sjede rođaci, tetke, strine, braća, sestre... a vrlo često svi zajedno ne znaju sastaviti dopis, a kamoli da on bude na stranom jeziku.
Nivo saradnje kakvu ova država ima sa pojedinim zemljama ravna je zbog toga nuli, a prije dvije godine su čak iz institucija EU pozvali BiH da pitaju kakav je zvaničan stav ove države o različitim pitanjima u okviru svjetske ekonomske krize. Ambasadori BiH nisu znali da odgovore na ovo pitanje, a niko ih izgleda nije ni pitao, ili ako jeste, oni nisu znali da kažu. Sramota!
Ne rade ništa, sjede određeno vrijeme u ambasadi, a onda i po nekoliko mjeseci ne odu u nju, a sve radi otpravnik poslova.
I tako se zarađuju diplomatske plate, dok se svi pitaju šta nam to fali i zašto svi idu unaprijed, samo BiH unazad.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.