Diploma
O reformi obrazovanja u Republici Srpskoj i usklađivanju nastavnih planova i programa te upisne politike sa potrebama tržišta rada priča se već godinama. Priča se, ali ne radi dovoljno.
Godinama smo školovali kadar koji nije mogao doći do zaposlenja i godinama je čamio na birou za zapošljavanje. Od pravnika i ekonomista, kojih se na fakultete upisivalo i po nekoliko stotina, do ljekara i svih drugih profila.
Malo koji fakultet ili srednja škola su se reformisali do te mjere da su zamrznuli smjerove sa kojima nema budućnosti, da su se okrenuli profilima za kojima vapi privreda.
O upisu u srednju školu suvišno je i govoriti. Srpska već godinama nema zanatlije ni za lijeka. Nema jer još iz porodice kreće priča da je važno završiti fakultete poslije kojih se u odijelu sa kravatom sjeda u fotelju ili, eventualno, nosi bijeli mantil.
Sva druga zanimanja su, najblaže rečeno, manje vrijedna. Kako, zaboga, da jedan roditelj dijete upiše na zanat pa da sutra nosi plavi mantil ili radno odijelo! Šta će reći rodbina, komšije...
To je glavna teorija roditelja koji po svaku cijenu guraju djecu na kojekakve fakultete bez razmišljanja kakva ih budućnost čeka kada završe.
Jer džaba sve desetke ovog svijeta, džaba diplome najprestižnijih fakulteta ako na tržištu rada nema upražnjenih radnih mjesta za te profile.
S druge strane, školovanih zanatlija nema, a prijeko su nam potrebni. Nema jer su oni koji su davno ispekli zanat mahom pohrlili u inostranstvo, gdje su plaćeni bolje nego ljekari kod nas, a nema i zato što se tek rijetki upišu na zanate.
Svijetao primjer ovih dana dolazi iz Rudarskog fakulteta u Prijedoru koji od iduće akademske godine planira da pokrene novi studijski program u oblasti zaštite životne sredine. One koji se upišu i završe ovaj studijski program čeka siguran posao. I to je pravac kojim treba da idu i ostale obrazovne institucije, da otvaraju smjerove za kadar koji traži tržište rada i da se svim silama trude da te smjerove promovišu na najbolji mogući način te privuku što više mladih. To je jedina budućnost i za obrazovni sistem i za domaću privredu.
Od pisanja kojekakvih strategija nema koristi jer uglavnom ostaju mrtvo slovo na papiru. Potrebni su konkretni potezi svih nadležnih u Srpskoj, i u školstvu i u poslovnoj zajednici, jer jedino zajedničkim radom može se doći do uspjeha. Samo u tom slučaju diploma će vrijedjeti, u suprotnom, ostaće komad papira.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
