Dino i ostali licemjeri
Direktorica BH Radija Pejka Medić od dolaska na tu funkciju u maju 2017. godine nalazi se na meti brutalnih napada i uvreda zbog kojih je tražila i policijski zaštitu. Na čelu kolone u posljednjem orkestriranom napadu našao se režiser Dino Mustafić koji svoj bosanski/bošnjački ekstremizam nevješto pokušava da umota u oblandu navodne borbe za građansku BiH.
Mustafić je na “Tviteru” optužio Medićevu da je suspendovala redakciju Dramskog i dokumentarnog programa uz ocjenu da je to “ideološko-politička cenzura koja ne smije proći bez reakcije kulturne javnosti”. Uprkos tome što su njegove tvrdnje potpuno neosnovane i lažne, jer je Medićkin jedini grijeh što je od urednika Dramskog i dokumentarnog programa Miralema Ovčine tražila da u planu programa naznači koji program je reprizni i po koji put se reprizira iz prostog razloga što su neke emisije i drame reprizirane skoro svake sedmice, uslijedile su reakcije, ali ne kulturne javnosti. Na Medićku se ostrvila sarajevska vrana i jalija upućujući joj putem društvenih mreža najcrnje prijetnje i uvrede, a Mustafićeve lažne optužbe podržali su i bivši novinar, pardon bivši kandidat SDP-a za člana Predsjedništva BiH Bakir Hadžiomerović, zatim direktor Memorijalnog centra Potočari-Srebrenica Emir Suljagić, kao i par skribomana srpskog imena i prezimena sa mjestom prebivališta u najvećem gradu Republike Srpske.
Pored lažnih optužbi da je suspendovala redakciju Dramskog i dokumentarnog programa, što je u svom saopštenju nedvosmisleno potvrdio i generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović i tom istinom na sebe navukao gnjev sarajevske čaršije, Medićki se na teret stavlja i da je onemogućila i zabranila pojavljivanje pojedinih sagovornika u programu BH Radija. Ona je to i otvoreno priznala uz obrazloženje da dok je ona na čelu BH Radija na tom mediju nema mjesta za ostrašćene i neadekvatne sagovornike koji svojim pristrasnim i neobjektivnim izjavama iritiraju najveći dio pripadnika jednog naroda. I apsolutno je u pravu, jer proklamovana uređivačka politika javnog RTV servisa BiH, a prirodno bi bilo i svih drugih medija, treba da podrazumijeva objektivan i uravnotežen pristup prema svim pojavama i događajima, pa tako i prema događajima iz najbliže istorije koji opterećuju međuljudske i međunacionalne odnose na ovim prostorima zato što niko ne želi da prihvati da stvari nisu crno-bijele i da je stereotip o žrtvama na jednoj i zločincima na drugoj strani upravo to - stereotip.
A objektivan i uravnotežen pristup podrazumijeva upravo razbijanje stereotipa. I zato ne čudi što lažni borci za slobodu govora nijednom nisu problematizovali što se u programu BH Radija godinama nije čuo glas Dževada Galijaševića. I neka nije, ali nazvati neke ljude licemjerima za njih je donekle i pohvalno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
