Dijalog za ćutanje
Polovinom ove sedmice navršilo se tačno deset godina od dolaska tadašnje visoke predstavnice Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Ketrin Ešton u Banjaluku. Šefica evropske diplomatije doputovala je da bi ubijedila rukovodstvo Srpske, prije svega tadašnjeg predsjednika Republike, a danas srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, da odustane od referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH.
I uspjela je u tome. Rukovodstvo Srpske na čelu sa Dodikom odustalo je od referenduma i zajedno sa političkim faktorima s druge strane međuentitetske granice obavezalo se da će pod dirigentskom palicom evropskog komesara za proširenje Štefana Filea započeti strukturalni dijalog o reformi pravosuđa.
I započeli su. Na dnevni red su stavljena pitanja zbog kojih je Republika Srpska namjeravala da raspiše referendum, a to su argumentovane i osnovane primjedbe na rad pravosuđa na nivou BiH u prvom redu neprocesuiranje krupnih slučajeva ratnih zločina nad Srbima, ali i niz drugih stvari. Strukturalni dijalog održavan je nekad u Banjaluci, nekad u Sarajevu, a nekad bogami i u Briselu i tako punih sedam godina. A onda je sve stalo. Od jula 2018. godine nije održana nijedna runda razgovora, a oni koji su inicirali taj proces i tu reformu ne mogu se ni čuti, ni vidjeti.
I ćute tako iz Brisela, a zašto ćute jasno je svakome ko to želi da prizna. Ćute zato što je za sve to krivo političko Sarajevo i što nikako ne mogu Republici Srpskoj da fakturišu odgovornost za propast tog procesa. Ćute zato što ne mogu isključivo Srpsku i njene institucije da optuže za katastrofalno stanje u pravosuđu. Ćute i zato što nemaju šta da kažu svojim poreskim obveznicima, čijih 120 miliona maraka su donirali za reformu, a jedini rezultat je nikad manje povjerenje u pravosuđe u BiH.
I umjesto da i dalje ćute, pogotovo kad neko spomene strukturalni dijalog, oni gromoglasno podržavaju političare sa Baščaršije u priči o jednoj drugoj vrsti dijaloga. Onoj o budućnosti BiH. Pri čemu je vrhunski paradoks to da je jedina značajna stvar sa kojom imaju veze učesnici strukturalnog dijaloga, a koja se desila za proteklih deset godina, ta što je zemlja iz koje dolazi baronica Ketrin Ešton napustila Evropsku uniju.
A deceniju nakon njenog dolaska u Banjaluku nagradno pitanje glasi u čemu je suštinska razlika između posljednjih zaključaka parlamenta RS vezanih za zahtjev visokog predstavnika da se oduzmu povelje čelnicima Srpske iz perioda Odbrambeno-otadžbinskog rata i “referendumskog” pitanja iz 2011. godine “da li podržavate neustavno i neovlašteno nametanje zakona od visokog predstavnika, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH”. Odgovor je da je gluvom džaba govoriti, ćoravom namigivati, a onom ko ništa ne razumije džaba je što je u opoziciji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
