Dezinformacije

Pored nesreće koja ih je zadesila, srećom se može nazvati to što u početku nisu imali struje, a nemaju ni vremena da gledaju televiziju, te slušaju radio i sve što se plasira u eter. Jednostavno, protiv vode se nije moglo, negdje manje, negdje više, ali nije se moglo. Nikada se neće ni moći, koliko god da smo uređena zemlja. Sve ostalo kasnije jeste i treba da se poboljša i nikada ne ponovi

Otkako su poplavljene prve kuće u Srpskoj, počele su i prve dezinformacije o nadiranju vode, šteti, donacijama, odlukama institucija, aktivnostima i neaktivnostima vlasti i onih koji to nisu.

Sada kada je plavni talas prošao RS, polako izlazi na vidjelo šta je, a šta nije bilo tačno.

Ono što je prvenstveno kružilo među narodom u Banjaluci bila je informacija da je brana u Bočcu pukla. Kada je postalo evidentno da to nije tačno, "istina" je bila da ta ista brana "popušta", a zatim da se kroz nju pušta veća količina vode nego što bi trebalo.

Razni eksperti za vodostaje i rad hidrocentrala imali su svoje definicije, a kada se ništa od toga nije moglo argumentovati, plasirana je priča da je do poplave došlo jer se u Bočcu skupljala voda za Evropsko prvenstvo u raftingu koje je trebalo da bude održano ovih dana.

Sve i da je ova informacija tačna, postavlja se pitanje šta je onda sa Bosnom, Drinom, Savom, Vrbanjom, Sanom, Unom... Da li se za sve ove rijeke voda negdje čuvala, pa je puštena nakon što su počele kiše?

Kada se vodena bujica već rasprostrla po Srpskoj, mrtvi su se u prvim časovima brojali stotinama. Navodno su tijela utopljenih nesrećnika plutala potopljenim gradovima.

Zašto tvrditi takve stvari i obmanjivati narod, te zastrašivati ljude da je upravo neko od tih tijela član njihovih porodica? Na svu sreću, s nadom da se to neće mijenjati, nagađanja o stotinama mrtvih nisu tačna.  

Iduće što je uslijedilo u moru dezinformacija bilo je da pomoć ne stiže ni na koji način određenim ljudima. Na stotine pritužbi da nisu dobili čak ni vodu za piće bilo je na društvenim mrežama. Sasvim moguće da ima onih do kojih pomoć nije stigla, ali da ih je na stotine, teško.

Prešlo se i na političku scenu, od toga ko je od političara na terenu, a ko ne, ko se sakrio u mišiju rupu, a ko u vikendice po planinama, kakvi su međudržavni odnosi i da li su državnici namjerno potopili gradove...

Sve ovo nikako ne može pomoći poplavljenom narodu. Pored nesreće koja ih je zadesila, srećom se može nazvati to što u početku nisu imali struje, a nemaju ni vremena da gledaju televiziju, te slušaju radio i sve što se plasira u eter.

Jednostavno, protiv vode se nije moglo, negdje manje, negdje  više, ali nije se moglo. Nikada se neće ni moći, koliko god da smo uređena zemlja. Sve ostalo kasnije jeste i treba da se poboljša i nikada ne ponovi.

A svako širenje laži i dezinformacija koji mogu dovesti do panike, dodatne depresije, tuge, boli, posebno među ugroženim stanovništvom, treba da bude na čast onima koji imaju takve namjere.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.