Deponije
I dok je savremeni svijet davno raščistio sa tim gdje i kako odlagati smeće, kod nas je to daleka budućnost.
Prije će se ostvariti neke od loših prognoza o mogućem smaku svijeta, nego što će neki naši sugrađani, možda i komšije, naučiti šta je kultura življenja i gdje i kako se odlaže otpad.
Nedavno smo bili svjedoci protesta mještana naselja Ljeskare nadomak Kureva, koji su zbog nesnosnog smrada sa deponije vratili vozila Komunalnog preduzeća i spriječili dovoz smeća. Na uređenju deponije se radi, ali se otpad nekontrolisano dovozi iz Kneževa i Srpca, pa su ljudi uzeli stolice i sjeli na put pred kamione.
Mještani Urija, gdje je tri dana gorjela deponija, uz neizdrživi smrad upaljene kože i tekstilnog otpada, spremaju se da prave "čeke", da bi im nesavjesni donosioci otpada konačno "dolijali", jer, kažu, to nije prvi put i dosta je više.
Bilo kako bilo, uzalud su sprovedeni mnogobrojni projekti za podizanje nivoa ekološke svijesti naših sugrađana. Možda su na seminare išli pogrešni ljudi, oni koji svoje smeće uredno bacaju na za to predviđena mjesta, a možda su i oni drugi bili, ali su, kao i svi loši đaci, zaboravili ono što je najvažnije. Možda ih podsjete oni što ih čekaju u "čeki". Možda su oni koji su pisali projekte i aplicirali za sredstva trebali da predvide i mjere koje treba preduzeti prema onima koji bacaju smeće gdje god stignu, ne obraćajući pažnju da li je to naseljeno mjesto ili ne, kao i da li se tu uopšte može baciti smeće, proizvodni otpad ili šta već i još zapaliti. Ali ne treba da bude čudan ovaj najnoviji događaj, kada se sa smećem svi susrećemo svakog dana i to tamo gdje mu mjesto nije.
Primjer je dječije igralište između dva solitera, u neposrednom centru Prijedora, gdje se dnevno igra gotovo stotinu djece koju čuvaju roditelji, a oko njih su gomile papira, plastičnih kesa i nema čega nema. Djeca jedu slatkiše i omote bace na travu, dođu druga djeca i drugi roditelji i djeca isto to urade, a roditelji sjede i ćaskaju li ćaskaju. Pitam se svaki put kada tu prođem, a to je svaki dan, da li će ikada doći dan da se neko od roditelja sjeti da pokrene akciju, očisti to smeće i učini uslugu, ako ne sebi, onda svojoj djeci, da se ne igraju u gomili otpada. Međutim, sve je manje nade da će se to desiti. Jedino još preostaje da sačekamo vjetar da raznese smeće, a to je velika ljudska sramota. Teško da će se neko zacrveniti i kod deponije Kurevo i na Urijama, a pogotovo kod plavog i crvenog solitera.
A ne znaju da se smeće neće samo pokupiti, a da tu ljudi žive ili se djeca igraju. Zar da žive i da se igraju u smeću?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
