Delićeva sahrana
Da su institucije BiH uglavnom institucije samo jednog naroda, jasno svjedoči i zloupotreba Oružanih snaga BiH prilikom sahrane haškog osuđenika Rasima Delića.
Naime, bez saglasnosti srpskih i hrvatskih predstavnika u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama BiH, dozvoljeno je samo uz odluke predstavnika bošnjačkog naroda, da se Dom OS i puk OS iskoriste da se održi komemoracija i izvrši počasna paljba u čast Deliću koji je za Bošnjake heroj, a za Srbe i Hrvate haški optuženik i zločinac.
Da je kojim slučajem bilo drugačije i da su se OS i njeni kapaciteti iskoristili za odavanje počasti nekom drugom haškom optuženiku ili osuđeniku, svakako, bi to naišlo na osudu bošnjačkog naroda, vrisku međunarodnih zvaničnika i vruću debatu u domaćim institucijama. Mada su pomoćnici ministra i načelnik Zajedničkog štaba OS BiH jasno rekli da prilikom donošenja takvih odluka nisu konsultovani, niti su dali saglasnost, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić pokušavao je nemušto da se opravda da su oni bili na putu i da nije mogao da kontaktira sa njima. Čak je išao dotle da je priznao da je pri donošenju takvih odluka bio pod pritiskom politike i da bi istu odluku u istoj situaciji donio i danas, a dodao je i to kako su pravnici koji su razmatrali cijelu situaciju tvrdili da Delić nije osuđen u Hagu jer, bože moj, odluka suda nije prije njegove smrti okarakterisana kao pravosnažna.
Pravdao se dalje Cikotić kako ni pravilnici u svemu tome nisu baš sasvim jasni, ali je pri tome zaboravio reći da su pravnici koji su o odluci vijećali bili jednonacionalnog sastava kao i to da u jednom paragrafu pravilnika stoji da lica protiv kojih se vodi sudski proces ili su osuđena ne mogu baštiniti tradiciju nijedne od tri bivše vojske koje su četiri godine ratovale, pa sada radi izgradnje povjerenja sastavljene u jednu.
Očigledno je, dakle, da se i pravo i pravilnici u BiH za jedne tumače na jedan, a za druge i treće na drugi način. Zbog načina odlučivanja, a i zbog različitih pogleda na karakter OS BiH odgovornost ministra Cikotića se nije mogla pokrenuti. Međutim, ne uvede li se reda i u ovu oblast, slučaj Delić bi mogao postati pravilo u BiH. Tako se onda, danas ili sutra ne može ni srpskim ni hrvatskim pripadnicima u OS BiH osporiti da počasni plotun ispale na sahranama svojih nekadašnjih komandanata kada ih danas sutra ne bude među živima, a tretirani su kroz haške klupe.
Ne uvede li se reda, onda će OS umjesto najbolje reforme kakvom se kite danas, postati institucija koja će se vrlo brzo raspasti po šavovima po kojima je sastavljena.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
