Dejton
Od dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koji je zaustavio rat u BiH, prošlo je 16 godina, a cijeli ovaj postdejtonski period obilježen je različitim tumačenjem ovog sporazuma od strane političara koji su se u ovoj zemlji smjenjivali na vlasti. Različito ga tumače i analitičari, istoričari, akademici, običan narod...
Jedni bi voljeli da je on drugačije organizovao ovu državu, drugi da je preciznije definisao ustavno uređenje, dok postoje i oni koji smatraju da su iz njega izostavljeni. Svi se pomalo boje njegovog mijenjanja, izostavljanja iz njegovog sadržaja, a samim tim i nestanka.
Prema drugim vrstama tumačenja, Dejton ima slovo i duh, prva opcija je obavezna za Republiku Srpsku, druga se podrazumijeva za Federaciju BiH.
Koja je od ovih opcija ispravna, posljednjih 16 godina trebalo je da razjasni visoki predstavnik međunarodne zajednice. Ali ne, on se u postdejtonskom periodu pretvorio u nešto što nikako nije bilo zamišljeno u vojnoj bazi Rajt-Peterson u američkom gradu Dejtonu. On je postao diktator koji pokušava da promijeni sam dokument kojim je ustanovljen, a samim tim i uređenje države i jedva stvoreni mir.
Ono što je sasvim sigurno jeste to da BiH, bez okvira koji je propisan prije više od deceniju i po, ne bi mogla da opstane.
Međutim, svakodnevno se u posljednjih 16 godina iz sarajevskih političkih krugova čuje opcija razgradnje, prekrajanja, mijenjanja Dejtona. Zašto? Zato da bi se stvorila bošnjačka zemlja u kojoj ne bi mogao da opstane ni Srbin ni Hrvat koji ne odgovara volji Bošnjaka.
Ko ima pravo da remeti balans na nivou BiH, da razbije podjelu između tri konstitutivna naroda i svu političku borbu koja je pratila nastajanje tog balansa? Niko.
Dejton je u ovih 16 godina pokazao da može da živi i da obezbijedi da se u ovoj nemirnoj zemlji živi u miru. Ima slabosti koje se iz njega reprodukuju, ali je trenutno jedan jedini i najbolji sistem koji je moguć u BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
