Dan poslije
Višak vremena u kućnoj izolaciji, bila ona uzrokovana naredbom zdravstvenih vlasti, ili iz preventivnih razloga, omogućava svima koji to žele da isprate sijaset TV emisija, priloga, intervjua, izvještaja i drugih formi, putem kojih se prosječan građanin može informisati kakve posljedice je pandemija virusa korona izazvala, kako u sopstvenoj zemlji tako i u komšiluku, a ko malo bolje barata jezicima, može da vidi kakva je situacija i u svijetu.
I to je dobro. U odnosu na ratni period sa kojim se često ovih dana poredimo, prednost koju donose kanali komunikacije je vidljiva i korisna za spoznavanje situacije u kojoj se nalazi čovječanstvo te za izvođenje nekih zaključaka. Takođe, udaraju se temelji i za ozbiljne analize ponašanja svih struktura u društvu kad jednom sve ovo prođe.
I tako, ako izuzmemo najvažniji, zdravstveni, ugao cijele ove užasne priče, u kojem se svaka zemlja snalazi tako kako se snalazi, nemoguće je ignorisati poremećaje koje je pandemija izazvala u drugim oblastima, odnosno kakvu će ekonomsku pustoš, sociološke i psihološke posljedice na zdravlje nacije korona ostaviti, ali i kako će definisati političke odnose u budućnosti.
Nama u Republici Srpskoj Srbija je logično najbliža i najdraža pa je najveća pažnja usmjerena upravo na dešavanja preko Drine. Ne bez razloga, jer Srbija je, po definiciji, najozbiljnija država na Balkanu, pa je očekivano da svi krajičkom oka pratimo kakvi se potezi tamo povlače, a o tamošnjem zdravstvenom sistemu i kvalitetu ljekara nije potrebno pretjerano mnogo trošiti riječi, jer, da nije tako, ne bi svih ovih decenija, za sve ozbiljne medicinske slučajeve i liječenja, pomoć tražili u toj zemlji.
Korona, međutim, nije učinila ništa pa da polarizacija srpskog društva na provučićevske i one druge snage nestane. Tačnije, učinila je da postane još jača, a u to su se, kao nikada do sada, upleli i mediji pa je podjela na “većinske” i “tajkunske” toliko ojačala da su kolege na konferencijama za medije više pitale jedne druge nego sagovornike. Sve dok im nije zabranjeno da dolaze na te skupove. Sada već istorijska Vučićeva izjava da “oni hoće njega da izoluju da bi korona pobedila” ostaće zapisana kao simbol da se tokom pandemije u Srbiji nije promijenilo ništa i da će, “kad sve ovo prođe”, sve biti isto kao i prije.
Kad vidi Srbiju, čovjeku sa ove strane Drine prosto nakratko dođe nešto milo što naši ključni nosioci političkih funkcija nisu ogrezli u političku pokvarenost, bar u danima kada je na sceni borba sa nevidljivim i nijednog momenta izmišljenim neprijateljem.
Da se razumijemo, i ovdje ima poremećaja i pokušaja destrukcije. I ovdje ima pakosti i podozrenja, kritizerstva i neukosti i ovdje su društvene mreže leglo bedastoća, samopromocije, nedostatka hrabrosti i viška samopouzdanja. I ovdje će, vjerovatno, sve biti isto kad sve ovo prođe, ali za sada većina uspijeva da razlikuje trenutno bitno od nebitnog ili bar pokušava da to radi.
Ko je krizu shvatio kao priliku da iz nje izađe kao bolji političar, ljekar, novinar, čovjek u mnogo je boljoj poziciji od onih pakosnih, frustriraniih i ozlojeđenih, kojima ni izolacija i sve vrijeme ovog svijeta koje mogu da posvete sebi neće previše pomoći.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
