Daleko od svega
Balkan je nadaleko poznat kao bure baruta, preko čije teritorije se stalno šire riječi koje “zveckaju” i vraćaju strahove iz prošlog vijeka umjesto da svi, na svim stranama, daju maksimum te se posvete prosperitetu kako bi u što više domova svitala bolja i sigurnija jutra.
BiH od svog nastanka luta lavirintima u koje su je uveli domaći i strani mentori, koji su odstupili od svojih mandata zbog ko zna čega i kakvih “viših” ciljeva. Kada se pogleda nova istorija ove zemlje, od Dejtona do danas, vide se samo krize i tek pokoji, simboličan korak naprijed poslije čega je, po nepisanom pravilu, uvijek uslijedilo nekoliko njih unazad.
Posljednju, kako je nazivaju i najveću krizu u postdejtonskoj BiH otvorio je zvanično Valentin Incko koji je godinama bio ovdje i koji je, ako je išta pratio, morao znati šta će proizvesti nametanje dopuna zakona i zabrana negiranja genocida. Ipak, svjesno je povukao taj potez i napustio BiH.
Srpska je zauzela s pravom svoj stav nakon toga, stranci su ostali pri svom, a u tom haosu i vrtlogu prošlo je već nekoliko mjeseci. Na desetine dana je, uslovno rečeno, propalo i otišlo u nepovrat umjesto da se na kulturan i civilizovan način razgovaralo o budućnosti zemlje, njenom putu ka EU, ne samo radi stizanja statusa punopravnog člana te evropske porodice već da bismo sredili naše unutrašnje stanje, konačno zakopali ratne sjekire i u miru tražili bolje puteve.
Kako dani odmiču, sve manje je nade da će se situacija u skorije vrijeme popraviti, posebno imajući u vidu da bi naredne jeseni trebalo da budu novi opšti izbori u BiH, a opštepoznato je da u ovoj zemlji kampanja nikada ne prestaje. Samo se zahukta kako se približava godina u kojoj će se ponovo na terenu provjeriti volja birača širom Srpske i BiH. Svako će, nažalost, u danima koji su pred nama tražiti put do birača i velika većina ključnih neće birati ni riječi ni sredstva kako bi ostali na vlasti ili kako bi je se dočepali. Jer je to svima zajednički cilj.
BiH je u ovom momentu daleko od svega, daleko od same sebe. Daleko od onog okvira definisanog u Dejtonu novembra 1995, kada je zaustavljen rat i kad je počelo neko novo doba u kojem je, međutim, malo-pomalo sve to rušeno. I danas se ruši jer se Srpskoj otima sve i svašta ili joj se umanjuju prava iz Dejtona. Ma kako god ko gledao na to, sve je jasno kada se pogleda šta piše u Ustavu, koje su nadležnosti isključivo date zajedničkim organima. Istina je da su neki poslovi dogovorom (ili pod budnim okom stranaca) preneseni na nivo BiH, ali je istina da je Dejton, odnosno Ustav dao mogućnost da se o svemu razgovara u BiH. Lijepo, mirno, kulturno i bez nametanja, jer toga u normalnom, demokratskom, civilizovanom svijetu, prepunom evropskih i drugih prekookeanskih vrijednosti, nema. Na taj put se potrebno vratiti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
