Čuvari sjećanja
U kalendar Republike Srpske upisano je dosta teških datuma iz skorije i dalje prošlosti koji se dostojno obilježavaju kako postradali ne bi pali u zaborav, a stranice istorije ostale bez pojedinih poglavlja.
Crnih slova ima previše. Protekli Odbrambeno-otadžbinski rat prekinuo je na hiljade nevinih života. Stradala su djeca, žene, starci, vojnici... od neprijateljskih ruku sa zemlje, ali i sa neba.
Republika Srpska je juče obilježila važan i tužan datum - Dan sjećanja na žrtve NATO bombardovanja u Srpskoj tokom kojeg je ubijeno više desetina vojnika i civila, a još više teže ili lakše ranjeno od “namjernog” oružja iz vazduha.
U pratnji “Namjerne sile” bio je i osiromašeni uranijum, koji je, kako su do sada pokazale analize, ostavio trajne posljedice po zdravlje stanovnika, a čiji su korijeni još jaki. U zemlji i tijelu i svijesti. I nakon gotovo četvrt vijeka.
Vrijeme, u ovakvim slučajevima, ne liječi sve rane. To najbolje znaju majke koje su nekoliko godina prije NATO aviona ostale bez tek rođenih beba jer do njih nije stigao kiseonik zbog sulude odluke Savjeta bezbjednosti UN o vazdušnoj blokadi. To okretanje glava od najnemoćnijih i najnevinijih bio je okidač za akciju Vojske RS i probijanje koridora prema Srbiji.
- Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza - riječi su generala Momira Talića nakon kojih je krenula akcija koju često nazivaju školskim primjerom ratovanja. Taj proboj koridora života do kraja naredne godine biće prenesen na filmsko platno, a sjećanja na te dane ljeta 1992. godine, borbe i junaštvo reći će oni koji su uspjeli da izvuku živu glavu nakon što su izvojevali slobodu za dobar dio Srpske.
Film o proboju koridora trebao je da već da bude snimljen, ali, kako kažu - bolje ikada nego nikada.
Ovo su samo neki od datuma iz skorije istorije koje Srpska ne bi trebalo da ikada zaboravi. To je obaveza koja mora ostati i na generacijama koje tek dolaze.
Širom Republike Srpske podignuta su spomen-obilježja u znak sjećanja na one koji su otišli, a nisu se živi vratili sa ratišta, ali i one koje je smrt zadesila u kolijevkama, na kućnim pragovima, njivama....
Obaveza Srpske, čiji je politički vrh, poučen događajima iz 1995. godine i NATO projektima, istrajan u tome da zaustavi svaki pokušaj punopravnog članstva BiH u tom vojnom savezu, jeste da svakako ima i spomen-obilježje koje će biti, na toj teritoriji oko Istočnog Sarajeva, posvećen onima koje je ubio NATO.
Rat je bio jedan, a istina je barem tri o njemu na ovom području jer pravosuđe u prvom redu nije bilo “pravosuđe”, ali to neka ide na dušu onima koji su za to najodgovorniji. I domaćim i strancima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
