Čuvanje identiteta
Da bi ostali i opstali kao narod moramo sačuvati tradiciju, običaje i istoriju. I oni koji bolje poznaju “učiteljicu života” koja je nepogrešiva, znaju da korijeni našeg naroda sežu u prošlost. Danas moramo da sačuvamo ono što imamo, jer u državi zvanoj BiH nameće se i “bosanska nacija”, koja sebi pokušava uzeti sve što ima neprocjenjivu vrijednost. I to rade, bolje reći, pokušavaju bez stida i bilo kakvog ustručavanja.
Vlasti Srpske moraju definisati modalitete kako da sačuvamo ono što nam pripada. Naše kulturno-istorijsko nasljeđe često je na meti bošnjačkih elita koje svojataju ono za šta nema ni pisanih tragova, a još manje logike da im pripada. Srpskog vladara kralja Tvrtka proglasili su, gle čuda, “bosanskim”. Kako se i na koji način boriti s prekrajanjem istorije i činjenicama koje su neupitne?!
U moru (pre)otimanja posljednje u nizu je i Čajničko jevanđelje, koje su pojedini “naučni” krugovi u FBiH proglasili spisom “bosanske provenijencije”. Prekrajanje istorije, po notama “elite”, ne smije proći nezapaženo u Republici Srpskoj, pa se po hitnoj proceduri moraju sačuvati spomenici kulture i nasljeđe koja nemaju cijenu. Sat otkucava i nemamo pravo na čekanje. Mnogo je trzavica, mimoilaženja i skretanje pažnje na neke manje važne stvari. Srpski identitet i naša istorija ne smije nijednog trenutka doći u pitanje.
Šta je sa ćirilicom, stećcima, srednjovjekovnim crkvama? Priznajmo, kao narod malo o tome pričamo, a mladi još manje ili nedovoljno znaju. Prođite kroz glavnu ulicu bilo kog grada u Srpskoj i nećete vidjeti više od 20 odsto ćiriličkih natpisa. Možda nije to ni najbolji reper za očuvanje, ali bi bio dobar korak.
Dakle, prvo moramo da radimo na sebi, počistimo sopstveno dvorište, a onda zaštitimo se od onih koji svojataju ono što je naše, kasnije i kradu. Drugo, koliko se u osnovnim i srednjim školama priča o stećcima i ljiljanima i zašto ih na prvu odbacujemo. Uz to, koliko djeca čitaju i znaju o crkvama i manastirima, starim i po osam-devet vijekova. Baš malo.
Uz srpski identitet najvažnije je pamćenje a ono ne smije da blijedi. Naš narod pamti teška vremena, ali i ratnohuškačku retoriku. Sada u miru, moramo sačuvati svaki spomenik kulture kako ne bi za vijek ili dva doživjeli sudbinu ljiljana.
Jaka podrška u odbrani našeg istorijskog identiteta jesu istoričari i profesori sa fakulteta u Srpskoj koji o srednjovjekovnoj prošlosti Srba pričaju argumentima. I niko ne može da ih ospori pa makar bio i gradonačelnik Sarajeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
