Čuje li iko zvono za uzbunu

Na to nas indirektno već godinama upozoravaju sve praznija porodilišta u Republici Srpskoj, ali i cijeloj BiH, a potom i školske klupe.

Negativan prirodni priraštaj odavno je evidentiran u mnogim opštinama i gradovima i objavljen je u raznim biltenima demografa i stručnjaka iz te oblasti.

Ti podaci predočeni su javnosti i nadležnima kako bi napokon bila urađena kvalitetnija populaciona politika, ali avaj...

Malo ili gotovo ništa o tom pitanju nije urađeno. Stručnjaci smatraju da je ključni problem to što ne postoji jedinstven sistem populacione politike.

Naravno da ne možemo biti kao Švedska, Danska ili Njemačka, ali uz dobru volju u toj populacionoj politici trebalo bi da obezbijedimo bolju budućnost djeci.

Trebali. Ali nismo. Dječiji i materinski dodaci i dalje su mizerni, slabi podsticaji i subvencije na stambene kredite za mlade i mlade bračne parove koje po godinu kasne dio su svakodnevice našeg društva.

I onda je bez razloga postavljati pitanja zašto mladi sve teže stupaju u brak i zašto se teško odlučuju za potomstvo.

Pred ovim problemom, iako smo navikli, ne možemo više zatvarati oči. Posebno ne kada se suočimo sa činjenicom da su nam sve praznije škole i sve veći broj zatvorenih područnih odjeljenja. U nekim seoskim školama đaci se mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Takvih škola je lani bilo deset pa su na njih stavljeni katanci, a sve su prilike da bi ih ponovo moglo biti.

Alarmantno stanje je na području Hercegovine, gdje nisu pošteđene ni gradske škole koje takođe bilježe pad broja učenika.

Upis u osnovne škole u Republici Srpskoj još je u toku i nisu evidentirani svi prvačići koje će u septembru okupiti školsko zvono. Međutim, prognoze nisu sjajne.

Mnoge škole dobile su manje prvačića, a njihova područna odjeljenja jednog ili nijednog đaka.

Školsko zvono zvoni, ali za uzbunu. Pitanje je samo, koliko ćemo se i dalje praviti da ga ne čujemo...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.