Crne slutnje
Zbog rasta cijene nafte na svjetskom tržištu inflacija, koja i dalje tinja na našem tržištu, po svemu sudeći mogla bi uhvatiti novi zalet. Odnosno kontra smjer, onaj koji ide ka većim procentima.
Domaće benzinske pumpe su pohitale da što prije usklade svoje cjenovnike i prilagode ih onim svjetskim. Nema sumnje i da su u tom poslu najbolji. Svjetski prvaci, jer niko tako ažuran nije kao što su oni. Naravno, samo kada su u pitanju cijene. Naravno, one naviše.
Kada je riječ o pojeftinjenju, odnosno padu cijena na svjetskom tržištu ostaće upisana sigurno ona rečenica u istoriji poslata sa njihove adrese da je za takvo nešto potrebno 40 dana. O njihovoj računici upravo ta rečenica, odnosno računica dovoljno govori. Daj samo meni i meni.
O kvalitetu goriva s druge strane ne treba ni pričati jer je svaka priča do sada bila bez ikakvog rezultata. Za naftaše to je daleko najbolji kvalitet, pariraju svima i svakome, dok s druge strane vozači koji su korisnici njihovog proizvoda, znaju pravo stanje tog kvaliteta. Svako malo su kod majstora koji moraju da popravljaju rezultate tog visokog kvaliteta. To sigurno jasno govori šta toče u rezervoare svojih automobila.
Za istom računicom kao ovi prvi nema sumnje da će pohitati i trgovci, prevoznici i svi ostali redom jer kao i do sada, za ubiranje ekstraprofita, okriviće naftaše. Poskupjelo je gorivo pa eto i oni moraju da to ugrade u cijenu koštanja. Pa kako ništa na rafovima ne pojeftini dok je gorivo išlo ka dolje? Možda i jeste, ali par proizvoda koje, naravno, građani ne kupuju svakodnevno. Oni osnovni i u tom pojeftinjenju išli su mic po mic gore, jer su vjerovatno smatrali da to građani ne primijete. Drugi su javno i jasno poručili da od pojeftinjenja hljeba nema ništa, iako je litar goriva koštao mnogo manje nego kada su dizali cijene. Ni pojeftinjenje brašna, osnovnog sastojka pekarskih proizvoda, nije bio dovoljan okidač da cijena hljeba padne ni za jedan fening. Niko se od njih za sprovođenje takve politike poslovanja ne postidi. Valjda su to takvi poslodavci, bez stida i srama, koji se naravno kao i ovi prvi vode istom računicom, “Daj samo meni, za građane me baš briga šta će i kako”. Solidarnost na nivou. U prevodu, ubiranje ekstraprofita na leđima građana na nivou.
I o kvalitetu njihovih proizvoda na rafovima bar je do sada dovoljno rečene, ali i viđeno. Od istekle robe na policama do pacova među proizvodima, istim onim pekarskim koji nisu pojeftinili iako je bilo više razloga za to.
Sve to dovoljno govori o domaćem tržištu, formiranju cijena proizvoda, ali i o kvalitetu istih. I sve više nego izvjesno nagovještava šta bi moglo uslijediti. Krajnji rezultat je izvjestan. Udri po osiromašenom novčaniku građana na neuređenom tržištu do mile volje. Niti ko odgovara za to, niti se stidi.
Ista slika vlada i kod donosioca odluka. Čuli smo prošle godine da će ukinuti PDV na osnovne životne namirnice, smanjiti akcize i najavili niz drugih mjera od kojih nijedna ne ugleda svjetlo dana. Možemo slutiti i da će se o mjerama pomoći građanima ponovo pričati. Ali samo pričati. Možemo i naslutiti da nijedna od onih koje bi olakšale život građana neće biti donesene.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
