Cijena obrazovanja

Riječi su ovo, ili bolje rečeno, reakcija rektora Univerziteta u Banjaluci Stanka Stanića na dešavanja i afere koje drmaju akademsku zajednicu u Republici Srpskoj.

Na koji način protumačiti ovu izjavu prvog čovjeka banjalučkog Univerziteta? To je teško pitanje, ali je odgovor i više nego očigledan.

Trebalo bi da se vratimo na početak ovog problema sa korupcijom na visokoškolskim ustanovama. Početak?! Lijepo zvuči, ali nije izvodljivo.

Korupcija nije od juče, ili od prije nekoliko godina, već kako je i sam rektor rekao: “Otkako je svijeta i vijeka”, i to ne samo u ovoj sferi, već u cijelom društvu.

Tačno, kao što je tačna i njegova izjava da cijeli Univerzitet nije korumpiran! Pa, kako bi i mogao, kada postoji armija mladih ljudi, željnih znanja, koja dane i dane provodi na predavanjima i u čitaonicama, marljivo učeći da bi stigli do diplome. Doduše, iste one koje pojedinci dobiju i bez kapi prolivenog znoja.

Slažem se i zbog onih profesora, kao što su Momir Ćelić, koji se ne libe da pokažu prst na problem koji je već odavno prisutan u našoj akademskoj zajednici. Na čiji rad nemaju zamjerke, čak ni oni studenti, koji po nekoliko puta polažu ispit, jer znaju da ćemo samo znanjem dobiti pozitivnu ocjenu i da nema tih para koje mogu da im obezbijede prolaz kod njih.

Zbog takvih profesora i zbog hiljada i hiljada naših studenata, čiji su roditelji izdvojili posljednju marku kako bi ih odškolovali, pitam javno i rektora, ali i sve nadležne organe: Zbog čega mislite da je ovo hajka na Vas ili na Univerzitet? Zar ovo nije problem koji je već odavno trebalo riješiti, ili bar pokušati riješiti?

Kako mnogobrojne ankete i anonimne dojave na fakultetima nisu još donijele rezultate? Kako niko do sada nije sankcionisan? Zar da dozvolimo da nam znanje ima ovakvu cijenu, dok zanemarujemo prave vrijednosti?

Pitanja se nižu i sve ih je više, a oni koji treba da na njih odgovore i dalje drže glavu u pijesku.

I držaće, sve su prilike, koliko god bude trebalo da zadrže udobne fotelje u kojima sjede. Žmiriće i ostati gluvi na sve pokušaje časnih i pravednih ljudi da ukažu na problem. Ljudi koji su još davno shvatili da je svrha školovanja da se čovjek oformi kao ličnost, moralna i pravična, sposobna da funkcioniše u društvu bez potreba da dobija vjetar u leđa i bez potrebe da njihove sopstvene zasluge, zaslužuju drugi.

U svijetu u kojem su prave vrijednosti na tasu sa lažima, krađom ili korupcijom, univerziteti bi trebalo da budu neka vrsta čistilišta, filter koji izdvaja žito od kukolja, moralni barometar. Ovo što danas studenti dobijaju tokom svoje akademske naobrazbe, daleko je od toga...

Ipak, ne treba gubiti nadu da će vrijednosti koje su davno prepoznale svjetske prestonice znanja, i koje danas daju sam krem akademske, ali i društvene zajednice na svim meridijanima, biti bar u dogledno vrijeme preslikane i na obrazovni sistem RS. A nesumnjivo hoće, jer na univerzitetima u Srpskoj postoje ljudi koji su spremni da ih objeručke prenesu studentima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.