Čekanje na pojeftinjenje
Na benzinskim pumpama, ali i rafama u trgovinama cijene su prethodnih mjeseci mijenjane preko noći. Svi su dizali cijenu robe i usluga i kao opravdanje za to koristili onu čuvenu rečenicu: “Pa poskupjelo je gorivo, moramo i mi dići cijene”. I sada su ućutali. Niko da progovori.
Pojedini sada navode i da cijena goriva trenutno i ne igra tako veliku ulogu u formiranju maloprodajnih cijena. Naravno da ne igra, kada treba da pojeftini.
Svi koriste trenutnu situaciju da što više novca zgrnu u svoju kasu koristeći muku sugrađana. To su radili ranije, za istim posežu i sada, a možemo isto da očekujemo i ubuduće. Naravno, može im se pa tako i rade. Da bar neko od njih bude kažnjen poštenski, sigurno se ne bi ponašali tako. Nadležni im gledaju kroz prste jer se nažalost ni oni ne ponašaju ništa bolje.
Primjer za to su i najavljeni zakoni o ukidanju akciza na naftu i naftne derivate te smanjenje stope PDV-a na osnovne životne namirnice o kojima se priča više od pola godine. Samo se pričalo ali još uvijek ništa nije usvojeno. A i pitanje je da li će. Prije neće, nego hoće.
Sve se čuva za septembar, pa nikoga ne bi iznenadilo i da tada, kao i do sada, bude okrivljena ona druga strana za to što ti zakoni nisu ugledali svjetlo dana. Okrivljivanje druge strane za mjere, koje su možda u startu već osuđene na propast i koje ne podržavaju ni međunarodne finansijske institucije, jeste odličan teren za prikupljanje političkih poena.
Tako je bilo do sada, a evidentno je da se na tom polju ništa nije promijenilo ni trenutno. Tako su svi igrali, kako vlast, tako i opozicija i svih prethodnih mjeseci, pa će vjerovatno u istom pravcu držati kormilo i u septembru - mjesecu predizborne kampanje. Tu ćemo tek čuti, a već čujemo sa svih strana na tone obećanje da će nam biti sjajno i bajno, da će cijene da padaju i da će nam na standardu pozavidjeti i najbogatije zemlje svijeta. Možda nešto i pojeftini, ali nema sumnje da će sve doći na naplatu odmah nakon završene bitke za vlast.
Sve u svemu, građani su prepušteni sami sebi. Svakodnevno su primorani, iako su stvoreni uslovi za obaranje cijena, da nabavku svode samo na ono bez čega ne mogu preživjeti dan. I tu sužavaju kupovinu, jer kupuju voće i povrće na komad, a meso na 100, 200 grama. Tih problema nemaju trgovci koji zgrću novac na muci stanovništva, a ni ovi drugi koji se voze u zatamnjenim limuzinama i koji samo obećavaju da će nam biti sjajno i bajno. Kada bi bar jedan dan bili na mjestu običnog građanina koji kupuje na komad i gram onda bi možda nešto i uradili. Ovako, suludo je i očekivati da će nešto pojeftiniti. Navikli smo da i od crnjeg može biti crnje i da izabrani funkcioneri rade samo za vlastiti interes.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
