Čekajući milione
Na račun budžeta Republike Srpske trebalo je da legne 30 miliona maraka prije dva dana na osnovu pravosnažne presude. I to od strane Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Trebalo je i prije nekoliko godina. Ali nije. Ne zna se hoće li milioni biti i ovih dana, a sve oči nadležnih uprte su u Sud BiH koji bi već danas trebalo da kaže da li će slijediti svoju praksu prolongiranja izvršenja sopstvenih odluka.
Kako je krenulo, po ustaljenoj praksi, i više nego je izvjesno da će Srpska opet ostati bez 30 miliona maraka, koje su joj prijeko potrebne, a izgleda najpotrebnije ovog mjeseca kada na naplatu dolaze stotine miliona maraka po osnovu zaduženja na Bečkoj berzi.
Sve prognoze ide u tom smjeru da ćemo opet od Suda BiH čuti da izvršenje svoje odluke prolongira do onog 11. juna iduće, a opet 2024. godine, vjerovatno tamo do onog 11. juna 2025. I tako u nedogled. Ne nadzire se kraj prolongiranja izvršenja ne nekih tuđih odluka, već svojih. Ali takvo nam je sudstvo, nakaradno, kao i svaki drugi sistem u ovoj zemlji.
Čitava ujdurma nastala je zbog toga što je još prije skoro deceniju i po, umjesto na račun Srpske, u Federaciju BiH otišlo više miliona maraka po osnovu raspodjele prikupljenih prihoda.
Da je kojim slučajem obrnuta situacija, odnosno da se FBiH nalazi u ovom slučaju umjesto Srpske, nema sumnje da bi novac odavno legao na njihov račun. I odavno bi sigurno bio potrošen. O ovom problemu ne bi se ni pričalo.
Od nadležnih, koji je trebalo da se oglase o ovom problemu i predlože rješenje, svi peru ruke. Prebacuju odgovornost na druge. Tako su članovi Upravnog odbora UIO, koji su odlučivali o raspodjeli u kratkim crtama tražili da to riješi sama Uprava za indirektno oporezivanje. Dakle, kada ne znaš kako i šta, onda reci: "Neka oni to riješe". Tako je najlakše. Usput, primaju naravno redovna i dobra primanja za to što kažu: "Neka oni urade posao koji bi trebalo da uradimo mi". Može im se. Tako već godinama. I nastavljaju.
Mnogi građani u ovoj zemlji su osijedili čekajući da svako radi svoj posao. Mnogi će i osijedjeti. I neke naredne generacije. Jer svi izgledi da će krenuti nabolje padaju u vodu. Od sudstva, do onih koji sjede u kožnim foteljama i sastaju se i jednom, dva puta mjesečno, a ništa ne urade. Naravno, sve to papreno naplate.
Borba za svaku marku, izgleda, nikada nije bila veća. Naročito ovog mjeseca u Srpskoj. Možda to upali i alarm u Sudu BiH pa konačno prestane sa prolongiranjem svojih odluka. Ili FBiH kaže: "Evo vratićemo ono što je umjesto vama, otišlo nama". Male su šanse. Ali, uvijek postoji onaj procenat od jedan odsto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
