Burno socijalno proljeće
Za većinu građana život je trenutno kao i vrijeme ovog proljeća. Kišno i tmurno. I nema naznaka da će biti bolje. Prognoza ide u istom pravcu, bar što se tiče života građana. Možda i grane sunce, ali ih ono neće ogrijati. Bar ne uskoro. Možda tamo neke godine. Možda!
Dok vlastodršci šalju poruke da bilježimo razvoj i to svake opštine i grada, da zemlja, podrazumijeva se, ide u pravcu daljeg razvoja, stvarnost je sasvim drugačija u gotovo svakoj kući. Kockice se tu, jednostavno, ne poklapaju. Kao da političari i građani ne žive u istoj zemlji. Ovi prvi kao da su u Švajcarskoj, dok se sa druge strane stanovništvo i dalje nalazi tu gdje je i sada, u BiH. Nisu prešli granicu. Bar ne još.
I jedni i drugi vode svoju bitku. Ovi prvi da ostanu na vlasti, dok stanovništvo ne prestaje da vodi rat sa cijenama, koje nikada nisu bile veće nego ovog proljeća.
Na kraju, ishod tih bitaka i više je nego izvjestan. Prognoze su kao i do sada. Političari će nastaviti da pričaju kako smo broj jedan u regionu, pa i šire, a građani, koji su na sve to navikli, nastaviće da izbacuju iz obroka skupo meso, hljeb i ostale životne namirnice. Novca za preskupu hranu već nema.
Ima samo obećanja. Pustih obećanja. Jadno je da smo zemlja koja nije ništa konkretno uradila u ovoj krizi. Raznih obećanja je tu bilo, od ukidanja akciza, smanjenja PDV-a, i ko zna kakvih još projekata i olakšica, jer ih je nemoguće sve pohvatati u salvi govora domaćih nam vlastodržaca. I jedni i drugi, vlast i opozicija, uhvate se samo tih zakona u predizbornim godinama. I to im prolazi za rukom. Taj recept primjenjuju ne samo u krizi, već i kada je redovno stanje, mada se može reći da je kod nas uvijek kriza, samo je ona sada poprimila mnogo agresivnije oblike.
Nikoga više ne može iznenaditi da se i na ljeto priča o ukidanju akciza i PDV-a i ko zna kakvim sve obećanjima jer političari jedino to rade i tako popunjavaju svoj radni dan. Naravno, ne manjka ni svađa između suprotstavljenih strana o temama od kojih jedino oni imaju koristi. Ubirali su i ubiru političke poene na tom polju.
Po uzoru na njih, koji im upravo daju takav primjer, ponašaju se i oni koji nam prodaju i serviraju hranu i gorivo, jer su “naduvali” cijene toliko da i oni vjerovatno misle da smo u Švajcarskoj, a ne u jadnoj BiH.
Očito im se može, pa se tako ponašaju. Slijede samo primjere onih koji vode ovu napaćenu zemlju. I jedni i drugi samo povećavaju svoje nule na računima, dok i kod građana rastu nule, ali one ispod minusa.
I taman kada smo pomislili da ne može gore, prevarili smo se. Može gore i biće nam gore. A niko ništa neće uraditi da se to promijeni jer živimo u jadnoj BiH, a ne u Švajcarskoj, koliko god pojedinci koji vode ovu zemlju mislili da smo tamo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
