Brojevi rata

Rat je prekinut. Vojnici koji su imali više sreće vratili su se kućama na kraju. Pali u zagrljaj svojih najmilijih, barem onih koje su zatekli. Kao što se mnogi nisu vratili živi sa ratišta, i civili su okončali na kućnim pragovima, njivama, logorima...

Na svim stranama još zbrajaju žrtve. Stotine nestalih nije ni pronađeno, a stotine pronađenih posmrtnih ostataka je još samo broj. Ne ime, već samo broj. Mučan broj kojeg vjerovatno još neki oplakuju, bez grobnog mjesta da na njega polože vijence i svijeće, zapale svijeće.

BiH ni nakon 25 godina nije stavila tačku na proces traženja nestalih. U tu priču upleteni su mnogi, ali pojedinci godinama vedre i oblače na tom polju.

Jedan od njih je i Amor Mašović, dugogodišnji član Instituta za nestala lica BiH koji je šokirao javnost, naročito u Republici Srpskoj, riječima da će ove godine u Potočarima biti sahranjena 82 nepoznata lica. Drugi iz vrha te institucije poručuju da nemaju pojma šta Mašović najavljuje, da o tome nikada nije raspravljano i da su nedopustive zloupotrebe. Kojih je, nažalost, prema informacijama drugih uključenih u taj proces već i bilo.

Žrtva je žrtva. Svaka mora biti pronađena, ali i identifikovana dok god za to postoje mogućnosti. Ne mogu ostati N. N. osobe. Moraju dobiti ponovo svoja imena i prezimena.

Opravdane su sumnje da se iza Mašovićeve najave kriju opasne namjere. Zna se i da je ove godine, takođe, i četvrt vijeka od stradanja u Srebrenici koja je još i danas trn u oku i jednoj i drugoj strani. I onima koji istrajavaju na tome da je tamo 1995. godine pogubljeno više od 5.000 pa i od 8.000 osoba, i onima koji godinama ističu da je taj broj daleko manji te da su tamo ukopani i posmrtni ostaci onih koji tu ne pripadaju.

U spomen-kosturicama u BiH nalazi se više hiljada pronađenih ostataka. U nekim slučajevima je utvrđeno da su im životi okončani prije posljednjeg rata. Za neke se pretpostavlja da su Bošnjaci, za neke da su Hrvati i Srbi, ali pretpostavka ne smije biti vodilja da bi neko bio sahranjen.

Dostojanstveno sahranjeni mogu biti samo oni za koje se utvrdi ko su. Sve drugo bi bilo loše i po jedne, druge i treće.

Rat je prošao, ali brojne njegove rane još su otvorene. I ne treba stavljati dodatnu so na njih već dati sve od sebe da što manje bude N. N. lica i da što više ponovo dobije ime i prezime te spomen-ploču.

Malverzacija je bilo. Zloupotreba takođe, iako nije smjelo. Barem ne u ovoj priči koja boli i koja će boljeti dok god potomaka ima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.