Briselski medijski fijasko
Odlazak zvaničnika Republike Srpske na top adrese na svjetskoj političkoj sceni i sastanci na najvišem nivou predstavljaju svakako diplomatski uspjeh. Posljednji takav sastanak imala je premijer Željka Cvijanović u sjedištu Evropske unije u Briselu. Iako se sastala sa evropskim komesarom za proširenje Štefanom Fileom, za njenu posjetu se ne može reći da je bila uspješna. Razlog je jednostavan - javnost Srpske ostala je uskraćena za informacije sa tog sastanka. A ono čega nije bilo u medijima kao da se nije ni dogodilo.
Jedan od najznačajnijih sastanaka Cvijanovićeve od kada je sjela u premijersku fotelju upropastili su upravo oni koji primaju plate iz budžeta da promovišu aktivnosti premijera, barem to im stoji u opisu poslova. Nije to prvi put da pratnja i logistika zvaničnika posjete shvata kao turističke izlete, pa su poruke sa susreta Cvijanović-File, ma koliko bile značajne, ostale unutar zidina najvažnije zgrade u Evropi.
Upravo zbog toga su se izvještaji sa sastanka sveli na poneku sekundu u dnevnicima, pokrivenu nekvalitetnom fotografijom uslikanom mobilnim telefonom, a vijesti u štampi bile su kalibra pijačnog barometra.
Naravno, kao i svaki put do tada, i ovoga puta novinari u redakcijama u Srpskoj lili su znoj i kidali živce pokušavajući da umanje štetu i obavijeste javnost o efektima sastanka u EU. Red poziva, red SMS poruka i tako cijeli dan sve do ded lajna za štampariju.
Sa druge strane stizali su povremeni odgovori: “Premijer je na sastanku ne možete dobiti izjavu”, “Premijer je sa upravo završenog sastanka otišao na drugi sastanak, ne možete dobiti izjavu” … Na kraju: “Zovite u Vladu RS Biro za odnose s javnošću oni će vam dati saopštenje”. Naravno i tamo smo zvali i dobili odgovor: “Ne znamo ništa još. Napisaćemo saopštenje kada nam Srna pošalje materijal”. Normalan čovjek da ne vjeruje.
Igra gluvih telefona imala je samo jedan rezultat - posjeta Briselu prošla je bez ikakvog odjeka i reakcije javnosti. Fakturu za medijsku sabotažu premijerka može da ispostavi svojim portparolima i Birou za informisanje, koji su od vrhunskog političkog događaja napravili veliko ništa i nisu uradili ništa da medijski podrže njenu političku aktivnost.
Briselski fijasko nije došao iz vedra neba. Bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi, a nije se desio do sada samo zato što su novinari po hiljadu puta zvali, molili, kukali, kukumakali, kidali živce da bi došli do izjave zvaničnika tokom njihovih posjeta inostranstvu.
I tako se desilo što se nigdje nikada desilo nije. Umjesto da oni zamole novinare da što bolje plasiraju važne aktivnosti zvaničnika, novinari su primorani da se sami bore ne da dobiju informaciju koja prodaje novine, nego da dobiju barem tri rečenice i fotografiju da podrže diplomatske napore zvaničnika.
Za razliku od naših zvaničnika, predsjednike, premijere i ministre u svim zemljama, a nekada je tako bilo i ovdje, na svim službenim putovanjima prate ekipe najznačajnijih medija. Možda ni Tomislav Nikolić, ni Ivica Dačić, ni Aleksandar Vučić, ni Boris Tadić, ni Ivo Josipović, ni Zoran Milanović ili Milo Đukanović ne vole novinare i njihovo društvo, ali su i te kako svjesni da su bez njihovog prisustva događaju njihove političke i diplomatske aktivnosti mrtve. Zato u avionima kojima lete prva mjesta ostavljaju za medije, a sekretarice, šefovi kabineta i savjetnici ostaju tamo gdje im je mjesto u administraciji koja funkcioniše u institucijama i poneki put provjeri sa centralama medijskih kuća da li sve ide kako treba i da li im je nešto potrebno. Sve dok to ne shvate i ne prihvate da su i novinari ljudi, a mediji možda i nužno zlo, naši političari najvišeg ranga mogu se svaki dan sastajati sa Barakom Obamom, Vladimirom Putinom, Angelom Merkel ili Ketrin Ešton, a za te susrete niko neće znati ni u lokalnim, a kako li će se tek probiti u svjetskim medijima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
