Briga o zdravlju
Bezbroj puta smo čuli da je najvažnije brinuti o sopstvenom zdravlju, jer ako smo zdravi, imamo i možemo sve.
Međutim, u našem društvu malo ko istinski brine o zdravlju, redovno odlazi na preventivne preglede, konzumira samo zdrave namirnice i upražnjava fizičku aktivnost koja nam je, bar ako je suditi po savjetima ljekara, prijeko potrebna.
Pored toga što zanemarujemo tijelo, čini se da o duhu, odnosno mentalnom zdravlju, uopšte ne vodimo računa.
Pritisnuti prebrzom svakodnevicom, stresom i nervozom na poslu i u porodici, besparicom, potrebom da idu u korak sa svim dešavanjima koja moderan život nosi, ljudi zanemaruju svoju psihu, koja umije da pukne iznenada poput balona. A za mentalno zdravlje malo brinemo jer nas niko nije naučio da to moramo. Ta praksa kao da nije upisana u genetski kod našeg naroda, za razliku od obrasca “ćuti i trpi” za koji smo čuli prije nego što smo i prohodali. Zbog niza negativnih dešavanja koja decenijama, pa i vijekovima prate živalj na Balkanu, sami za sebe znamo reći da smo diplomirali na problemima, očvrsnuli na nedaće i da nas malo šta može pomjeriti iz ležišta. Međutim, podaci o potrošnji lijekova i antidepresiva u Srpskoj pokazuju da se brojni građani ipak teško nose sa strahovima i da nisu u mogućnosti da se adekvatno suoče s problemima.
Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja RS, građanima su ljekari za deset mjeseci ove godine propisali 285.502 recepta za medikamente koji djeluju na nervni sistem, za šta je potrošeno 2,7 miliona KM. U istom periodu lani propisana su 273.374 recepta, a trošak je iznosio 2,5 miliona KM. Tokom 2021. godine ti brojevi su bili još manji budući da su pacijenti popili oko 245.500 kutija lijekova za smirenje i antidepresiva, dok je trošak bio težak 2,32 miliona.
Da iz godine u godinu raste potrošnja ovakvih lijekova koji se kod nas, kao i u većini zemalja EU, izdaju na recept, ne zvuči nimalo ohrabrujuće.
Pandemija virusa korona, koja je bila prisutna dvije godine i uzrokovala socijalnu i fizičku distancu, gubitak najmilijih te stalan strah, sigurno su dolili ulje na vatru i ugrozili mentalno zdravlje stanovništva.
Otežavajuća okolnost je što je u našem društvu stigma i dalje mnogo teža od bolesti, jer mnogi iz straha od stigmatizacije ne žele da traže pomoć psihologa i psihijatra. Ukazati na probleme u mentalnom zdravlju i zatražiti pomoć nije i ne smije biti sramota jer niko nije imun.
Naročito je važno lijekove za smirenje ne uzimati na “svoju ruku” vođen onom: “Ma, muči me nesanica, uzeću jednu tabletu”. Takvi medikamenti nisu magični štapić koji će pomoći da se živi u ružičastom balonu, nezavisno od realnog života. Prevazilaženje problema i ozdravljenje su mogući, važno je samo na vrijeme se javiti stručnjacima i započeti psihoterapiju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
