Briga i nebriga
Naša borba sa pandemijom virusa korona ulazi u treću godinu. Mjeseci koji su ostali iza nas svjedočiće dugo, dugo o nedaći koja je okupila cijeli svijet, bacila čovječanstvo na koljena i promijenila način razmišljanja te ponašanja i rada.
Njene udarce su osjetili, osjećaju i, sudeći prema svemu, će osjećati mnogi na svim stranama svijeta. Direktno ili indirektno. Niko se još ne usuđuje da prognozira kada će doći kraj pandemije. Dan kada ćemo konačno moći da kažemo “gotovo je” i pokušati da se svi, a ne samo pojedinci, vrate životu kakav je bio prije pandemije.
Korona je već neočekivano dugo s nama. Prvi slučaj u Srpskoj je otkriven u martu 2020, a sada smo već na pragu 2022. Ovaj međuperiod nije bio nimalo lak. Borba sa nepoznatim iziskivala je nadljudske napore, zajednički rad medicinara sa jedne i ostatka društva sa druge strane linije. Brinuli za najmilije. Strepili od zagrljaja. Brojali novozaražene i umrle, živjeli “pod ključem”, disali pod maskama, prebacili život na “onlajn”.
Mjere su gotovo iz dana u dan mijenjane. Pooštravane, ublažavane, a neke s vremenom i potpuno brisane sa liste epidemioloških mjera napravljene s ciljem sprečavanja širenja i suzbijanja pandemije virusa korona. A onda su stigle i prve vakcine protiv virusa korona, a sa njima i suprotstavljeni stavovi o tome ko (ne)treba da se vakciniše. Da li nas time ubijaju polako ili daju novu energiju u borbi protiv pošasti koja je za tren oka stigla sa istoka, zapada, juga i sjevera.
Čovjek u toku života primi nekoliko vakcina koje se smatraju i koje su se pokazale kao bedem odbrane od raznih virusa i drugih bolesti. Neke smo i u ratno doba primali u školama. Da li je iko tada pitao kakve su i odakle su? O vakcinama uvijek ima polemika i suprotstavljenih stavova u raznim medicinskim i nemedicinskim krugovima, ali ih većina dobije, ipak, u neko doba života. Bojazan stanovništva po pitanju vakcine je opravdan, ali to se ne može reći i za ono što uzimaju kao osnov za takav stav. “Rekla-kazala” argumenti i to da pojedinci koji nemaju veze sa medicinom znaju više od onih koji su to i izučavali, ne pije vode i samo produžava “pandemijski” život. Ali, naravno, svako ima pravo da kaže da li hoće da primi vakcinu, a nadležni bi trebalo da više pričaju o istima i argumentovano dokažu dobrobiti i moguće nuspojave te otvoreno govore o svemu što se direktno odnosi na stanje u bolnicama.
Statistika pokazuje da u Srpskoj ima interesovanja za vakcine. Međutim, nije problem treća doza, već ona prva. I dalje je mali odziv za vakcinaciju mladih koji mahom ne vjeruju u virus ni vakcine već u teorije zavjere. Koji ne mare ni za mjere, nesvjesni da lako mogu biti dobri domaćini koroni i odvesti je u goste i kod onih koje najviše vole. Pritom ne znajući da li će i kakve će posljedice da ostavi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
