Bradonje na granici, nasilnici na ulici

Željka Domazet

BiH, kao i bilo koja druga zemlja, svakako mora da poštuje sva ljudska prava svakog pojedinca. Ipak, i to je pitanje, kao uostalom, i svako drugo, u ovoj zemlji dovedeno do besmisla.

Da je tako, pokazala je i odluka Ustavnog suda BiH da odredba pravilnika o nošenju uniforme u Graničnoj policiji BiH, kojom je predviđeno da policijskim službenicima kada su u uniformi brada mora biti obrijana, nije u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Tačnije, sudije smatraju da je na taj način graničarima prekršeno pravo na privatni život i na slobodu vjere.

Daleko bilo da nekome treba zabraniti ova prava, ali u ovom slučaju svakako treba sagledati kompletnu sliku. Ako počnemo od onog najbezazlenijeg - da su vojska i policija uvijek i u svakoj zemlji bili pojam urednosti i ogledalo ozbiljnosti države, onda je zaista čudno šta to Ustavni sud ove zemlje hoće da napravi od ovih službenika. Tu je i činjenica da ovakav pravilnik nije donesen tek onako, već nakon brojnih žalbi, kao i činjenica da su nakon njegovog donošenja oni na koje su kolege upozoravale da su pripadnici i simpatizeri vehabijskog pokreta, kolektivno otišli na bolovanje.

Ako imamo sve to u vidu, nije teško pretpostaviti kakvu će sliku o BiH ponijeti svaki normalan čovjek koji dođe na njenu granicu ako ga tu sačekaju bradati i naoružani policajci, taman i da nisu pripadnici vehabijskog pokreta. Kakvu poruku svijetu time BiH šalje, suvišno je i govoriti.

Ako imamo u vidu i to da sutra bilo koje uniformisano lice može da se pozove na svoja prava i hoda kakav hoće, obrazloženje koje je dao Ustavni sud, uz sve razumijevanje ljudskih i svih drugih prava, ne pije vode.

Da je prilikom donošenja osjetljivih odluka važno sagledati cijelu situaciju Ustavni sud pokazao je i svojom odlukom da bude poništen pritvor čovjeku koji je brutalno pretukao i pokušao da ubije svoju sugrađanku. Odluka je donesena da bi se poštovala ljudska prava nasilnika, a to što je ugroženo pravo žrtve da se bez straha kreće ulicom, što su u strahu svi koji žive u njenoj blizini, izgleda manje je važno.

Ako će nas na granicama dočekivati i ispraćati policajci od kojih bi se svako uplašio, a ulicama slobodno šetati nasilnici da bi im se prava zaštitila, onda ova zemlja polako ali sigurno ide u anarhiju u kojoj će ljudska prava ići protiv čovjeka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Bukiraj domaće
Bukiraj domaće
Uzajamno proždiranje
Uzajamno proždiranje
Radnici rekorderi
Radnici rekorderi
Metastaza
Metastaza
Dika i ponos
Dika i ponos
POS terminal uvodi red
POS terminal uvodi red
Milioni, kamioni
Milioni, kamioni
Javni mrak
Javni mrak
Lančana neodgovornost
Lančana neodgovornost
Potonuće obrazovanja
Potonuće obrazovanja
Život je odavno luksuz
Život je odavno luksuz
Moć kao droga
Moć kao droga
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana