Božić u Sarajevu

Radost Božića u Sarajevu je danas prekrivena i nekom sjenom natprirodne tuge, jer u ovom gradu na ulici više nećete sresti ljude koji se mirbože, kako je to nekada, prije dvije decenije, bilo normalno.

Nećete više u Sarajevu čuti ni prangije, a više ni iz jednog haustora ili kuće ne osjeća se miris tamjana za ovaj praznik radovanja. U gradu na Miljacki više uz vrata kuće ne stoje okićeni badnjaci. Sve je to protjerano iz ovog nekada zajedničkog nam grada. Sve ove nekada često viđene i lijepe slike Sarajeva postale su dio sjećanja nekadašnjih Sarajlija, koji su se danas rasuli po vaskolikom svijetu.

Ono malo pravoslavnih vjernika koji još žive u ovom gradu sabralo se ovog Božića u Sabornu crkvu u centru grada. Ovaj hram za veliki praznik radovanja i života postao je u pravom smislu sabiralište svih pravoslavnih vjernika koji su ostali da žive u ovom gradu. Onako veličanstveno okupana u prekrasnom mermeru, koji je poslije renoviranja ovom vjerskom zdanju donio novi sjaj, postala je preširoka i za ono malo vjernika koji još žive u ovom nekada najvećem pravoslavnom gradu sa ove strane Drine.

Nisu bili rijetki ni oni koji su na Božić poslije liturgije duboko dirnuti slikom koju su vidjeli i uspomenama koje su navrle u dušu prolili i pokoju suzu ne mogavši u sebi stišati sve ono što ih je podsjetilo na neka davna i bolja vremena za pravoslavce u ovom gradu.

Nerijetko se u ovom gradu preostali sarajevski Srbi žale da im ove godine niko ni za polaznika nije imao doći, iako su, kako vele, sve spremili kako običaji i tradicija nalažu. A Božić bez polaznika je praznik sa okrnjenom radošću.

Uz pjesmu Srpskog pjevačkog društva "Sloga" palile su se svijeće i za žive i za mrtve, ali se sa gorčinom moralo konstatovati da je onih za žive bilo jako malo. Sigurno je da je među zapaljenim voštanicama za mrtve bila makar jedna koja je zapaljena za nekadašnje Sarajevo, grad u kojem za pravoslavce, očigledno je, više nema mjesta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.