»Bosanski jezik«

U njihovoj kuhinji krčkale su se mnoge stvari, a sada je na red, po svemu sudeći, došlo obrazovanje.

Tačnije, priča o bošnjačkoj djeci u pojedinim školama u Srpskoj, koja bojkotuju nastavu zbog nepostojanja nacionalne grupe predmeta, ali i zbog toga što nadležni u Srpskoj ne priznaju "bosanski jezik" na kome roditelji te djece uporno insistiraju, iako toga nema u Ustavu, najvišem aktu kojeg bi svi trebalo da se drže.

Rješavanje ovog problema sada su na sebe samoinicijativno uzeli visoki predstavnik u BiH Valentin Incko i Upravni odbor Savjeta za primjenu mira, koji su na razgovor pozvali još i ministra civilnih poslova BiH Adila Osmanovića iako o tome treba da razgovaraju, pregovaraju i dogovaraju se nadležni u RS.

Od razgovora, naravno, ne treba bježati, posebno jer je riječ o veoma osjetljivoj temi. Ipak, upravo zbog toga što je ovo osjetljivo pitanje, u ovakve razgovore treba uključiti i one koji imaju drugačije argumente u vezi sa ovim problemom, a ne samo jedno stranu.

U tim razgovorima treba uzeti u obzir i to da problem postoji na cijeloj teritoriji BiH, što znači i u Federaciji, pa ni domaći ni stranci ne bi smjeli da žmire na probleme u vezi sa srpskim, pa i hrvatskim jezikom sa druge strane entitetske linije.

A odavno je i svima poznato da srpskog jezika u FBiH nema ni u priči, kao ni ćirilice. To izgleda niko ne uzima u obzir, jer da je tako, ako već mora da se miješa, OHR bi trebalo da sazove sve nadležne iz RS, FBiH i nivoa BiH da pričaju o otvorenim problemima.

Tada bi poziv Incka i PIC-a sigurno bio smisleniji, uspješniji i prihvatljiviji. Ovako je RS, po ko zna koji put, etiketirana kao dio BiH u kome se krše prava.

A svaki problem se može riješiti ako za to postoji istinska volja.

U tim namjerama za inat, ali i jednostrane i paušalne ocjene nema mjesta, jer je to unaprijed osuđeno na propast.

Jasni su zahtjevi Bošnjaka, ali je jasan i Ustav RS.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.