Borba za potomstvo
Republika Srpska se već duže vrijeme suočava sa lošom demografskom slikom, jer se plač beba u porodilištima sve rjeđe čuje.
I dok bijela kuga godišnje zbriše manju opštinu poput Jezera, jer je broj umrlih za oko 5.000 veći od broja rođenih, parova koji se odlučuju na drugo ili treće dijete sve je manje.
Porazna demografska statistika upalila je alarm kod nadležnih da ozbiljnije i odlučnije krenu u borbu za potomstvo.
Najnoviji primjer toga je potez lokalne uprave u Prijedoru, gdje je osnovan Fond za natalitet, za koji je u lokalnoj kasi obezbijeđeno 140.000 maraka.
Iako iznos od 200 maraka, koliko će dobiti svaki novorođeni Prijedorčanin ili Prijedorčanka, nije dovoljan ni za desetak paketa pelena, roditeljima, posebno nezaposlenim i to će dobro doći.
Svakodnevno slušamo priču o tome kako se mladi sve teže odlučuju na potomstvo, jer čekaju siguran posao, dobru platu i krov nad glavom. Osnivanje porodice stavljaju u drugi plan, čekaju neke bolje dane, ne razmišljajući o tome da vrijeme ne čeka njih i da biološki sat polako otkucava. Žene postaju majke tek u tridesetim godinama, a na prste jedne ruke mogu se izbrojati odvažni i hrabri spremni da imaju više djece.
Srpska je u proteklom periodu preduzela određene stimulativne mjere za povećanje nataliteta, od naknada za nezaposlene porodilje do finansiranja i trećeg postupka vantjelesne oplodnje.
Međutim, nemoguće je ne zapitati se da li je te korake trebalo napraviti mnogo ranije, jer demografsku sliku nije moguće popraviti preko noći.
Godinama se za loš natalitet u zemlji prstom upiralo u porodice, posebno na emancipovane žene koje karijeru stavljaju ispred majčinstva, ali i muškarce koji se sve kasnije odlučuju da stanu na ludi kamen. Najmanje odgovornosti stavljano je na leđa cijelog društva, a sigurno je da pojedinci nisu jedini krivci za to što svake godine bar na jednoj školi osvane katanac.
Dobro je da smo se konačno osvijestili i počeli ozbiljnije baviti dugogodišnjim problemom nataliteta. Iako je pred nama duga i teška borba, važno je da su se stvari pokrenule sa mrtve tačke i da su lokalni funkcioneri konačno pogledali problemu u oči.
Prijedor, kao najsvježiji primjer, ne smije ostati jedini na tom bojnom polju. I druge lokalne zajednice trebalo bi da se ugledaju na taj grad i što hitnije donesu slične mjere pronatalitetne politike i tako obezbijede opstanak, jer bez djece nema budućnosti.
Moramo barem pokušati, da ne bismo i dalje slušali demografe koji neumorno sabiraju gubitke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
