Borba za dah
Stranice istorije Republike Srpske, od dana njenog nastanka, ispisane su raznim bitkama. Neke su bile sudbonosne, neke malo manje od toga, ali sve su bile, ili su barem trebale da budu vođene samo jednim ciljem, a to je da se za sve koji su čvrsto odlučili da ostanu na ognjištima stvore uslovi da nikada ne pomisle da ih zauvijek zaključaju.
Situacija nikada nije bila ružičasta. Nisu tekli, niti teku med i mlijeko, a autori sadašnje slike na terenu su najvećim dijelom oni kojima je narod, u bilo kojem obimu, dao mandat da im kroje sudbinu, te drugi koji su stigli jer su tako htjele neke strane zemlje.
Srpska se duže od godinu i po bori sa pandemijom virusa korona. Ljekari i sve drugo medicinsko osoblje daju i posljednje atome snage kako bi spasili što više života u koje je “kovid” ušao, ali i sve koji godinama vode bitke sa njima dobro znanim bolestima. I nastaviće da se bore, jer su tome život posvetili, zaklinjući se da će se, prema svom pozivu, časno odnositi. Ali...
Bez politike se ne može, nažalost. Pustila je korijenje svuda i miješa se u sve. Pa i u živote.
Republiku ovih dana potresa priča o kiseoniku, a narod je s razlogom ljut, bijesan i zabrinut jer iz dana u dan sluša kako gasa života nema, nestaje i da će pacijenti, među kojima možda ima njihovih najmilijih, moći da dišu još nekoliko dana. Sjećamo se ovih dana, a ne samo kao inače u maju, i onih 12 zvjezdica. Onih 12, odnosno 13 anđela kojima je svijet, za koji nema ni prave riječi da se opiše, te 1992. godine “zavrnuo” kiseonik i tako se upisao na stranice gdje su oni najgori.
O kiseoniku pričamo ponovo gotovo tri decenije kasnije. Borimo se za dah. Za svoj i svih onih kojima je potreban kako bi preživjeli, kako bi se danas-sutra vratili u zagrljaj porodicama, igrali sa braćom, sestrama, bakama i djedovima, očevima, majkama. Ma sa svima, jer je to njihovo puno pravo! I ima da ga dobiju!
Sa ovim pitanjem nema igranja. U ovom pitanju nema mjesta za politiku, koja jedino može da se umiješa kako bi povukla sve moguće veze s ciljem da sve i jedna zdravstvena ustanova u Srpskoj ima čistog kiseonika koliko im je potrebno.
Sa kiseonikom niko ne smije da se igra. Jer je to igranje životima, a na to niko nema pravo, čak ni politika. Ako se ikada dokaže da se neko bogatio, na ovaj ili onaj način na ovome, treba da snosi najveću kaznu, ali isto tako treba da bude ako se na kraju ispostavi da je neko, zbog neke borbe za presto, namjerno zaustavio dotok kiseonika ili panikom podigao narod na noge. Nikada se ne zna kome i kada može kiseonik zatrebati, a dužnost onih koji se pitaju u ovoj Republici, bez obzira na kojoj strani sale Narodne skupštine sjede, jeste da ga obezbijede, a da sve ostale nedoumice rješavaju u pravosudnim prostorijama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
