Borba za ćirilicu
Nijedno pismo na svijetu nije vezano za neki narod onoliko koliko je to ćirilica za Srbe. Pa ipak, od kada je latinica postala ravnopravno pismo, ona je gotovo istjerala ćirilicu iz upotrebe - tako je u Republici Srpskoj ćirilica postala neka vrsta egzotike.
Međunarodna zajednica ne može da pravi političke jezike.
Na takozvanom veleizdajničkom procesu 1916. godine u Banjaluci sudilo se srpskim intelektualcima upravo zbog upotrebe srpskog jezika i ćirilice.
Austrijska vlast imala je zadatak da ćirilicu protjera iz BiH, a time i same Srbe. Isto je to radila i Nezavisna država Hrvatska tokom Drugog svjetskog rata. Ipak, moramo imati kritički odnos i prema sebi i pošteno reći da su i sami Srbi krivi za pomaganje nestanka svog pisma. Povratak ćirilice danas ima problem i u samom mentalitetu srpske inteligencije.
Nisu rijetki oni koji će reći da nam ćirilica i ne treba, jer ćemo sa latinicom lakše u Evropu, da će nas sa latinicom lakše razumjeti. U Banjaluci, Istočnom Sarajevu mnogo je više natpisa na latinici nego na ćirilici. Ako se pogledaju razni spisi i dopisi, lako je uočiti da je gotovo svugdje samo latinica. Šta treba uraditi da bi bio vraćen odgovarajući status ćirilice u Srpskoj, ali i u Federaciji BiH?
U Ustavu Srpske piše da su ova pisma ravnopravna. Trebalo bi da ćirilica bude službeno, odnosno primarno pismo u Republici Srpskoj. U Srpskoj ćirilice ima više deklarativno. Ako bi pitali Srbe koje je primarno pismo, 90 odsto njih bi odgovorilo da je to ćirilica, a ipak ni najobičniji dopis ne pišu tim pismom.
Ponavljam, međunarodna zajednica ne može da pravi političke jezike. U programu Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" od njegove obnoviteljske skupštine na Vidovdan 1990. godine implicitno je naglašena važnost srpskog jezika i ćirilice, jer je to nacionalni interes, koji je podrazumijevao borbu srpskog naroda za svoj jezik.
Koliko je tada to bilo, na neki način, vizionarski, najbolje se vidi po današnjoj upotrebi ćirilice u Republici Srpskoj. Za naš narod srpski jezik ništa nije manje značajan od teritorije. Narod, jezik i pismo imaju istu sudbinu, a ćirilica je jedno od najsavršenijih svjetskih pisama. To kaže lingvistika, nauka o jeziku, a nauku moraju i treba da poštuju izvršne, zakonodavne i sve druge kulturne institucije.
+++++++++++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
