Borba sa vjetrenjačama

Našem narodu nije strano da počasti doktora sa 100 maraka, bombonjerom i viskijem kad mu se rodi dijete. Zar da, pobogu, škrtari u tako radosnom trenutku?! Kesu rado odriješimo i prije i poslije operacije kako bi nas doktori i medicinske sestre “pazili” više nego druge, pacijente, jasno.

Većina građana ove male zemlje ne libi se gurnuti novčanicu ni u džep policajca kako bi izbjegli kaznu iako su svjesni da su napravili prekršaj, a podeblja koverta sprema se i prilikom traženja posla. 

Davanju mita smo skloni i da bismo skratili raznorazne procedure, upisali dijete u vrtić ili na fakultet, prošli na nekom tenderu... Tu je i niz drugih životnih situacija, koje, ako bih ih sve nabrajala, definitivno ne bi stale u predviđeni šablon ovog teksta.

Trend podmićivanja, ne baš u klasičnom obliku, sve više je prisutan i u osnovnim i srednjim školama. Moderni roditelji se tako utrkuju ko će učiteljima i razrednim starješinama njihove djece kupiti bolji poklon.

Ide se toliko daleko da se kupuju pokloni vrijedni nekoliko stotina maraka. Nekadašnje čestitke koje su đaci sami pravili i buketić od nekoliko ruža zamijenjeni su skupocjenim torbama, kožnim rukavicama, satovima, nakitom, parfemima pa čak i biciklima i telefonima.

Glavna krivica za takve pojave nije ničija druga nego roditelja. Sumnjam da ima nastavnika i profesora koji traže skupocjene poklone, a ako ih i ima, to je ona manjina beskrupuloznih koji ne znaju šta je lijepo ponašanje ni poslovna etika. Takve treba prijaviti nadležnima kako bi snosili odgovornost, a ne ispunjavati im želje i bezobrazluk nagrađivati skupocjenim poklonima.   

Očigledno je da se korupcija prožima kroz sve pore našeg društva i, iako svi znaju da je to pogrešno i izopačeno, nikome ne pada na pamet da prijavi one koji uzimaju novac i poklone. A kako i da prijave kada u 90 odsto slučajeva sami potegnu pitanje podmićivanja.

I tako je ko zna od kada. Isto je bilo i u prošlom vijeku, samo što su pokloni bili skromniji. Nekada su seljaci doktore i razne činovnike podmićivali kajmakom, domaćim jajima i jaganjcima, a danas u vremenu potrošačkog društva to je najčešće novac, evri po mogućnosti.

Razni izvještaji pokazuju da je borba protiv korupcije u BiH zapravo borba sa vjetrenjačama. Jasno je da drugačije ne može ni biti s obzirom na to da je podmićivanje kod većine “upisano” u genetskom kodu. Gdje počinje korupcija u BiH, na nižim ili višim nivoima, jednako je teško pitanje kao i ono da li je starije jaje ili koka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.