Biserini biseri
Diplomatija je veoma snažno oružje u rukama normalnih zemalja. Onih koje se svim silama trude da posredstvom svojih ambasadora, konzula i drugih u svijet šalju lijepu sliku o sebi, želju za mirom, napretkom te nastoje da čvrstim vezama skrate stotine, pa i hiljade kilometara koji ih dijele.
Međutim, BiH nije na toj listi, kao što nije ni na mnogim drugim. Ili jeste, ali pri dnu ljestvica. A kada je riječ o diplomatiji, problem je u vrhu, ali su nas na to i upozorili.
Cijeli mandat Bisere Turković na mjestu ministarke inostranih poslova je u znaku kršenja hijerarhije i pravila ponašanja, tako da ne treba ni do kraja očekivati neki pomak nabolje. Za vrijeme provedeno na čelu MIP-a pokazala je jedino da stalno tjera po svom i da ne mari ni za šta drugo, jer joj se, eto, može.
To je dokazala i novom instrukcijom koju je poslala domaćim diplomatama u svijetu, a u kojoj se pojašnjava kako bi trebalo da proslave dolazeći 1. mart. Datum koji godinama svaki put samo produbljuje razlike u BiH i dan koji uglavnom samo obilježavaju u FBiH. I to ne svi.
BiH nema zakon o praznicima, ali taj “sitni detalj”, posebno u bošnjačkim političkim redovima, uporno ignorišu i političkim manevrima nastoje, baš kao i Turkovićeva, da nametnu svima u BiH, ali i svijetu. Tu politiku vode od kada je BiH nastavila da funkcioniše na nekim drugim osnovama. Od kada su Dejtonskim mirovnim sporazumom priznate Republika Srpska i FBiH kao ravnopravni entiteti u okviru zajednice koja se zove BiH, a koja nije više republika kao za vrijeme bivše zajedničke države.
I zaista je nevjerovatno šta rade. Na sve načine godinama pokušavaju da u Republici Srpskoj ukinu 9. januar kao njen praznik, kao dan kada je nastala u miru, a sada, mjesec i nešto kasnije, bezobrazno nameću obilježavanje 1. marta kao dana neke državnosti BiH. Dana kada je ubijen srpski svat i dana kada je počeo rat u BiH. I to treba neko da slavi, dok u FBiH ne slave 21. novembar, dan kada je stavljena tačka na sukob koji je odnio hiljade života, pa ni 14. decembar, kada je zvanično potpisan mir te, 1995. godine.
Ne, to političkim predstavnicima bošnjačkog naroda nije nešto posebno značajno. Bolje i efikasnije, prema njihovim očiglednim razmišljanjima, je stalno podizati tenzije, nametati samo svoje, a posebno uništavati sve što je srpsko i što ima taj predznak. Mada, ne štede nekada ni Hrvate ako im je to u interesu.
Instrukcija iz pera Bisere Turković je svjesno dolijevanje ulja na vatru koja se, zbog takvih i sličnih poteza njenih istomišljenika, rasplamsala i previše u BiH. Svi pokušaji nametanja, s jasnim ciljem dominacije u BiH koja je, kako kaže njen Ustav, zemlja dva entiteta i tri konstitutivna naroda, nisu ništa drugo nego rušenje njenih temelja s namjerom da se sve to prišije onim drugima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
