Bil Gejts i bageri
Ne učimo da bismo prošli u školi, nego da bismo znali da radimo i živimo. Često smo svi ovo mogli da čujemo, prvo od naših baka i roditelja, zatim učitelja, nastavnika, ali i profesora na fakultetima.
Iako je obrazovanje jedan od najvažnijih segmenata svakog čovjeka i proces koji traje i razvija se godinama, ipak je najvažnije znanje koje steknemo u školskim klupama, jer je ono "odskočna daska" za dalji put i cilj svakog čovjeka.
Koliko korisnih, a koliko nepotrebnih stvari učenici mogu da nauče u školama u Republici Srpskoj?
Većina sadržaja udžbenika u osnovnim školama RS nije prilagođena uzrastu i potrebama učenika, a predmeti kao što je tehničko obrazovanje ne pružaju kvalitetno znanje za kojim "vape" učenici. Umjesto da im nastavnici pruže neke korisne lekcije, koje će im kasnije poslužiti u životu, oni uče kako se heklaju stolnjaci, prave bageri i avioni, trudeći se da dobiju peticu, kao da su treća godina stolarskog zanata, a ne tek osnovci. Tehničko nije izuzetak, jer problema ima i u drugim oblastima. Jedini spas je efikasnija reforma školstva, koja da bi bila uspješna treba nastavne metode u svim predmetima da izmijeni i bolje prilagodi učenicima.
Reforma obrazovanja treba značajnije da smanji pritisak na učenike, pojača im nezavisnost, kreativnost, samopouzdanje, razvije pozitivnu radnu etiku, poveća sposobnost komunikacije i korišćenja kompjuterske tehnologije. Sistem sadašnjeg prenošenja znanja u našim školama davno je prevaziđen u evropskim zemljama. Škola memorisanja i učenja napamet je samo ogroman teret, bez pozitivnog efekta.
Postavlja se pitanje, koliko samo ima nadarenih učenika u našim školama, koji gube vrijeme na neke nepotrebne lekcije, dok njihove sposobnosti i nadarenost ostaju nezapaženi. Koliko samo ima dječaka kao što je sedamnaestogodišnji Banjalučanin Duško Bijelić, banjalučki Bil Gejts, a koji nemaju gdje da usavrše svoje znanje i kreativnost. Duško je uspio sam, svojim trudom, napornim radom, ali i talentom da postane administrator "Fejsbuka" za jugoistočnu Evropu, što nije mala stvar.
Ali, šta je sa tamo nekim Markom, Jovanom, Goranom, Jankom, koji isto tako žele da uče, da se obrazuju i usavršavaju. Koji sjede u školskim klupama i prave bager na tehničkom, dok imaju talenat da naprave neki novi sajt, forum ili izmijene cijelu tehnologiju i nauku svojim znanjem. Samo im treba mala pomoć. Treba im neko da ih usmjeri i pokaže im kolike su njihove mogućnosti... Jedina nada za sada je Zakon o stipendiranju i školovanju mladih talenata u RS, koji obećava da nisu zaboravljeni. Ali, da li je to dovoljno?
Talentovani ljudi su tu, u Srpskoj i to u velikom broju... Samo ih treba ovdje i zadržati i obezbijediti im bolju budućnost i mogućnost da uče nešto korisno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
