Bikini
Neko jednom reče i lijepo slikovito objasni kako je statistika kao bikini, otkriva mnogo, ali i skriva najvažnije detalje. Da je tako, možemo vidjeti ako pogledamo posljednje zvanične podatke, ali i osvrnemo se malo oko sebe, otvorimo malo oči, skinemo šarene naočare koje nam stavljaju i pogledamo kako većina ljudi živi. Dovoljno je otići u neki tržni centar i postaviti sebi jedno jednostavno pitanje - da li da vjerujemo statistici ili onom što vidimo.
Zvaničnici, da li domaći, ili inostrani, hvale se kako inflacija usporava, kako će navodno ubrzo biti pobijeđena, ali onda, onako usput, pomenu kako je i dalje nastavljen rast cijena osnovnih životnih namirnica. Ti isti koji nam stavljaju pomenute naočare, sa dioptrijom koja nikako ne odgovara, izbjegavaju pomenuti da ova aktuelna kriza i dalje uzima sve više danka, što se najbolje može vidjeti u sve osjetnijom padu ukupnog prometa u trgovini na malo. U prevodu - dolazi do pada životnog standarda. I do toga dolazi, iako zvanična statistika navodi kako rast cijena navodno prati rast plata. Da je zaista tako valjda ne bi došlo do pada životnog standarda ljudi, koji već graniči sa egzistencijalnim.
Svjedoci smo ovih dana da je zabilježen i pad prometa goriva u septembru ove godine, što se može objasniti prolaskom turističke sezone, ali i odlaskom dijaspore. Da nije toga i slanja inostranih doznaka - svaka deseta marka koja se potroši u BiH dolazi od “rodbine i prijatelja”, pitanje je kako bi ova bikini statistika izgledala.
U evrozoni se stvari jednostavno kreću od lošeg prema gorem. Recesija ne kuca na vrata, već je duboko zakoračila sa obje noge. Situaciju dodatno komplikuje činjenica da i banke u evrozoni ponovno pooštravaju standarde kreditiranja. Da stvari nikako ne idu u dobrom pravcu može se vidjeti na jednom običnom primjeru iz Njemačke. Životnoj priči jedne žene, penzionerke, koja je istakla kako više ne može da živi od svoje penzije, jer kad plati sve račune za režije, ostaje je joj 11 evra dnevno za hranu. Nažalost, po principu spojenih sudova recesija iz Evrope, pogotovo iz Njemačke i Italije, prelijeva se i na naše prostore, a što se prije svega ogleda u padu industrijske proizvodnje, ali i izvozu. Pojedine domaće firme su došle u situaciju da su ino-nardžbe već smanjene za 30 odsto.
Šta u isto vrijeme rade domaći političari? Insistiraju na kupovini oružja i vojnih helikoptera vrijednih 400 miliona maraka. Uzima se i danak od 30 odsto da bi se neka fabrika otvorila. Blokiraju se i veliki infrastrukturni projekti pa i oni energetski. Gospodo, manite se statistike, i korupcije, vratite se u realnost, dajte ljudima da žive dostojanstveno, jer uslova za tako nešto ima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
