Bijeli konj
Nedavno je jedan samoprozvani kolumnista na društvenim mrežama napisao da je “razlika između njegove generacije, koja je odrasla u socijalizmu i generacija koje su odrasle u nacionalizmu ta što su njih učili da su pobjednici, a ove druge da su žrtve”.
Ako stavimo po strani da je izrečena tvrdnja maliciozno usmjerena protiv oslobađanja od dugogodišnjeg ćutanja o srpskom stradanju, a čiju lavinu je pokrenuo film “Dara iz Jasenovca”, te da je riječ o velikoj gluposti, jer kao prvo nacionalizam nije oblik društvenog i političkog uređenja, a kao drugo sramno je da se žrtva bilo čega posmatra kao gubitnik, ovdje ipak postoji jedna interesantna tvrdnja koju bi samo trebalo usmjeriti u dobrom pravcu.
Generacije Bošnjaka, kroz političku ideologiju SDA i njihov uticaj na društveno organizovanje sopstvenog naroda, vaspitavane su na različitim mitovima o Srebrenici i žrtvi, ali na toliko ružan način da su sopstveno stradanje iskoristili za političko organizovanje i glavno oružje u ostvarivanju ideoloških ciljeva pojedinaca.
Danas se na toj priči o “genocidu” nad Bošnjacima vode političke kampanje, a žrtve se sramno koriste za ostvarivanje interesa nekoliko pojedinaca u Srebrenici. I tako dok i sami ponižavaju sopstvene žrtve, od drugih traže da priznaju isključivo “bošnjačku tragediju”.
Priča o Srebrenici je tako vremenom postala najjače političko oružje Stranke demokratske akcije koja je godinama, pa i dan-danas, stradanje sopstvenog stanovništva koristila za realizaciju sitnih partijskih interesa, sredstvo bogaćenja nekoliko ljudi i hipnotisanja širokih masa. Sve to, nažalost, od Bošnjaka stvorilo je jedan podanički narod, koji se klanja okupatorima i ne zazire od stalnog prizivanja intervencionizma velikih sila. Tako je i Sarajevo vjerovatno bilo jedini grad izvan SAD koji je na ulicama grada proslavljao pobjedu američkog predsjednika Bajdena.
Naravno da malobrojni narodi i manje države treba da imaju većeg saveznika, ali SDA je u prikrivanju sopstvene nesposobnosti i provođenju ultranacionalističke, islamske platforme sopstveni narod toliko ubijedio da će neko graditi njihovu istoriju i identitet, da su mase zaista počele da vjeruju u to da jedan predsjednik najmoćnije države na svijetu ima vremena da se bavi i radi posvećenije za interese Bošnjaka nego oni sami. Pošto ideolozi SDA imaju sklonost da falsifikuju istoriju, a u svojoj “mitologiji” nisu imali samo još Trojanskog konja, Bakir Izetbegović im je sad poklonio “bijelog konja”.
Srbi nemaju nikakav razlog da se raduju poruci američkog diplomate Metjua Palmera, ali Bošnjaci bi morali napokon da se trgnu iz sna, vide da BiH nije njihova, da postoje i druga dva naroda i konačno, bez pravnog nasilja druge države počnu da rade na boljoj organizaciji sopstvene.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
