Bijela kuga
Porodica je temelj, stub i krov svakog društva, a veliko i zdravo potomstvo jedina nada u opstanak naroda na vjekovnim ognjištima.
Međutim, iz godine u godinu traje borba protiv bijele kuge u Srpskoj, koja već uzima danak jer se u pojedinim porodilištima sve rjeđe čuje plač beba.
Svake godine sve manje kolijevki se zaljulja, posebno u malim opštinama, koje odavno bilježe samo upise u matične knjige umrlih. Mladi rijetko odlučuju da u tim krajevima sviju gnijezdo i rađaju potomke jer tamo nemaju ni osnovne uslove za život. U opštinama koje još nisu dočekale prvo novorođenče u ovoj godini struja i voda su luksuz, a o vrtićima, školama, domovima zdravlja ili preduzećima koja mladim bračnim parovima nude posao da i ne govorimo. Osim ljubavi prema djedovini, od koje se ne živi, tamo nemaju ništa više. A za srećno djetinjstvo svakog mališana potrebno je još ponešto.
Sa negativnim prirodnim priraštajem godinama unazad bore se gotovo sve opštine u kojima je broj umrlih neumoljivo veći od broja rođenih. Mladi uglavnom čekaju siguran posao, dobru platu i vlastiti krov nad glavom, pa tek ako uspiju da poslože sve te kockice, odlučuju se na potomstvo.
Žene postaju majke tek u tridesetim, a neke i kasnije. Na prste jedne ruke mogu se izbrojati parovi koji se usude da imaju više od jednog djeteta jer ni to jedno ne znaju kako će izvesti na pravi put.
Krivca za bijelu kugu koja prijeti da nas zbriše s lica zemlje treba da tražimo u svima nama. Odgovornost je na svakome od nas zato što na listu prioriteta djecu stavljamo tek nakon što sve drugo ostvarimo u životu. Krivci su i oni koji kroje zakone i pronatalitetnu politiku. Osim kuknjave na raznim okruglim stolovima, malo šta je urađeno. Za nezaposlene porodilje obezbijeđena je novčana naknada, ali to ne može i ne smije biti jedino rješenje. Svaka buduća majka bila bi sigurno srećnija da ima siguran posao i platu. Tek kada se ozbiljno zapitamo kome ostavljamo vile i gradove koje sa toliko žara gradimo shvatićemo koliko je problem nataliteta veliki. Krajnje je vrijeme da učionice postanu tijesne za sve đake prvake stasale da ruksak stave na ramena, a ne da svake godine bar po jedna škola osvane s katancem!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
