Bijela kuga

Izgubljeno je 46.000 stanovnika. Dok statističari nižu cifre, demografi godinama unazad upozoravaju da postajemo društvo starih i da će nas za koju deceniju bijela kuga progutati. To potvrđuje i podatak da je broj umrlih lani za nekoliko hiljada lica nadmašio broj rođenih i da je u RS stopa prirodnog priraštaja najniža od njenog osnivanja. Plač beba sve tiše odjekuje, a porodilišta su nam prazna.

U manjim opštinama svake godine u đačke klupe sjedne tek poneki đak prvak, a u mnogim područnim odjeljenjima školsko zvono je odavno utihnulo. I dok su naše bake obrađivale njive i podizale petoro, šestoro ili više djece, hraneći ih ponekad samo hljebom i mlijekom, jer za više nije bilo, mi u 21. vijeku nemamo dovoljno ni za jedno dijete.

To što mladi sve više odgađaju stupanje u brak i formiranje porodice ne čudi, jer mnogi od njih godinama samo popunjavaju mjesta na biroima za zapošljavanje, a do stambenog rješenja još teže dolaze. Svaki novi dan sa sobom nosi novi strah i novu neizvjesnost. Umjesto dječjih osmijeha na ulicama srećemo stare i iznemogle.

Sve ovo treba da bude alarm upozorenja da svijet nećemo imati kome da ostavimo. Pitanje je koliko će nas biti za deceniju, dvije, a teritorija ma koliko velika geografski bila, bez stanovništva je ništa, prazan prostor.

Nadležni u svim lokalnim zajednicama treba da se zapitaju šta je svako od njih u svojoj opštini ili gradu učinio da se rode vraćaju. O stimulativnim mjerama za povećanje nataliteta raspravlja se na okruglim stolovima, a kad treba da se uradi nešto konkretno, odgovor nam je svima dobro poznat: Para nema!

Samo efikasnim mjerama kao što su naknade za novorođenčad, veći iznosi dječjeg i materinskog dodatka, te raznim olakšicama za porodice sa četvoro i više djece, statistika će krenuti u pozitivnom smjeru. Do tada možemo samo da vjerujemo da nada posljednja umire i da nećemo doći u situaciju da bijela kuga pokosi još jedan grad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.