Bijeg uz amin pravosuđa

n je prije mjesec zbog ozbiljnih optužbi uhapšen u spektakularnoj akciji, pritvoren pa potom pušten, da bi na kraju nadležni, kada mu je pritvor ipak opet određen, shvatili da je pobjegao.

To što je sarajevski Kantonalni sud, ignorišući opravdane argumente tužilaštva tog kantona za produženje pritvora, pustio Delimustafića na privremenu slobodu gotovo djeluje kao smišljena namještaljka koja je iskorišćena za bijeg.

Delimustafić jeste nakon bijega uhapšen u Hrvatskoj, ali nema sumnje da se pravna zavrzlama koja slijedi i koja bi mogla da "razvodni" cijeli slučaj mogla izbjeći jer je sarajevsko tužilaštvo na vrijeme upozoravalo da bi bijeg mogao da se desi.

Ovaj, kao i mnogi drugi slučajevi morao bi zabrinuti svakog ko iole vjeruje da se kriminalu može stati u kraj. Jer svakom racionalnom jasno je da se takvi slučajevi prečesto ponavljaju da bi se mogli okarakterisati kao slučajnost.

Zato postaje gotovo iluzorno očekivati da "borba protiv kriminala ili korupcije" ima ikakvog smisla jer su ljudi na vrhu piramide te borbe u najmanju ruku neprofesionalni.

Jer kako drugačije objasniti činjenicu da se Alija Delimustafić, koji je osumnjičen da je prevarom došao do određenih nekretnina, koji je prije hapšenja navodno saslušan i u Tužilaštvu BiH u vezi sa ratnim zločinom počinjenim u sarajevskom Velikom parku 1992. i upozoren da ne ide iz BiH i koji važi za čovjeka koji pola svog života bježi od zakona, uopšte našao na slobodi i da nadležni uopšte ne znaju gdje je?

Sa ovakvim pravosuđem ne bi bilo čudo da od države naplati i to što ga je hapsila.

Posebno je zabrinjavajuće da se kao i Delimustafić u bijegu našao i Juso Škrijelj, uhapšen u istoj akciji, a osumnjičenu (takođe u tom slučaju) bivšu sudiju Lejlu Fazlagić nisu uspjeli ni da uhapse jer je odavno zbrisala "preko grane". Škrijelj ne samo da još nije uhapšen, već niko pojma nema ni gdje se nalazi.

Nažalost, primjera poput Delimustafića previše je.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.