Bijeg od zanata

Ako se dan po jutru poznaje, pojedinim zanimanjima, uglavnom onima u kojima poslodavci već muku muče sa nedostatkom kadra, loše se piše. To potvrđuje činjenica da za neke smjerove uopšte nije bilo interesovanja ili se broj prijavljenih može prebrojati na prste jedne ruke.

Ni obećane stipendije, obezbijeđena praksa i zagarantovan posao poslije završetka školovanja ove godine izgleda nisu bili dovoljan motiv za đake da upišu smjer za kamenoresca, tehničara za obradu drveta ili tehničara modelara obuće, za čije su se uvođenje škole i poslodavci izborili kod nadležnih. 

Ono što je sigurno je da na izbor zanimanja đaka najviše utiču roditelji koji uglavnom žele da im djeca nose kravatu ili bijeli mantil, a ne radna odijela. Svi se uglavnom vode parolom da je majstor čovjek prljavih ruku, zbog čega roditelji djecu uglavnom savjetuju da upišu gimnaziju, budu savjetnici, bankari, ekonomisti, uprkos tome što je njih najviše na biroima za zapošljavanje.

Ne treba zanemariti ni ulogu koju imaju trendovi, jer je došlo takvo vrijeme da je sramota upisati neki zanat, od kojeg se danas i te kako dobro živi.

Za razliku onih koji godinama sa fakultetskom diplomom čekaju posao na birou, dobar majstor koji je ispekao zanat za čas posla zaradi prosječnu platu.

Osim roditelja, veliku odgovornost snose i nadležni, koji bi trebalo da ograniče upis na pojedine smjerove, između ostalog, u medicinskim školama i gimnazijama, gdje se iz godine u godinu traži mjesto više.

Osim toga, osnovcima kroz razne edukacije treba pokazati da ništa nije sramota raditi ako nam posao obezbjeđuje pun stomak. Tada se možemo nadati da ćemo umjesto na birou i kafićima mlade viđati na radnim zadacima.

Zato su sada na potezu roditelji, jer je ostalo još jako malo vremena da svoju djecu posavjetuju da izaberu neko od zanimanja sa kojim će moći da se zaposle i da sa svojih deset prstiju izdržavaju porodice, a ne kako se najbrže stiže na biro za zapošljavanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.