Bijeg iz BiH
I tamo gdje vlada neizvjesnost i gdje je ekonomija poljuljana zbog dešavanja u Ukrajini bolje je nego u BiH. Domaći poslodavci u toj krizi vidjeli su svoju šansu. Nadali su se da će dešavanja u svijetu usporiti odlazak radne snage. Ali nije. Neće. I ne treba. Naprotiv, odlazak dobija na zamahu, jači je i snažniji nego ikada.
Domaći nam poslodavci ili izrabljivači vjerovali su da će kriza koja se nadvila nad Evropom dovesti, ne samo do zaustavljanja odliva radne snage, već i povratka onih koji su se ranije skrasili u nekoj od evropskih zemalja. Nisu rijetki oni koji su se radovali, trljali ruke i već počeli sa osmijehom da ponavljaju onu rečenicu koja godinama vlada domaćim tržištem, a to je: “Ako nećeš ti, ima ko hoće”. E nema ko hoće, ima još samo onaj ko mora. A i njih je svakim danom sve manje. I biće ih još manje zato što su rijetki oni poslodavci koji mijenjaju odnos prema radniku, a još manje je onih koji daju zaposlenome ono što zaradi.
Da je sve manje onih koji ne moraju da rade za siću u BiH, pokazuje i brojka da smo za tri mjeseca ostali bez skoro 5.000 ljudi koji su posao našli samo u Sloveniji. Ti radnici su se usrećili jer su otišli iz BiH, ali su sa druge strane domaće gazde, ako ništa bar malo unesrećili. Sada će još više morati da kalkulišu. Prebiraće i sabirati, tražiti “rupe u zakonu” i nove metode kako da zakinu ono malo radnika što im je ostalo, a da podebljaju svoj profit. Nema sumnje da će u tome uspjeti, jer im je dozvoljeno da rade što hoće, ali za uzvrat, podrazumijeva se, moraju da plate.
Pojedini će radije “ispod stola” dati i na desetine hiljada maraka, nego taj novac rasporediti onima koji im donesu ekstra profit. Za uzvrat su, naravno, mirni da im niko neće zakucati na vrata neko vrijeme koje će oni pošteno iskoristiti. I tako u krug, dok ponovo ne bude trebalo platiti.
Zbog takve politike kako poslodavaca, tako i onih koji im sve to dozvoljavaju, imamo to što imamo danas. Nemamo ništa. I ono malo ljudi što je ostalo napustiće ovu posrnulu zemlju i tražiti da se skrasi i u državi koju pogađa kriza, gdje vlada neizvjesnost i ne zna se uopšte šta će biti sutra.
Svugdje je bolje, nego na domaćem tržištu koje je duboko zaglibilo u kriminal i korupciju. Tako je već godinama. I nema nade da će biti bolje. I oni što se predomišljaju da li da odu ili da ostanu olako prelome kada samo čuju šta nam pričaju domaći predstavnici, kako oni u vlasti, tako i u opoziciji.
Nema nade za bolje sutra u ovoj zemlji. Domaći vlastodršci ugasili su i posljednji plamen sa funkcija, sa kojima su se po svemu sudeći srodili.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
