BiH i terorizam

Jer previše je tu navodnih slučajnosti koje, da su pravilno i profesionalno protumačene, ne bi dozvolile da i sam čin bacanja topovskog udara na generala takođe bude podveden pod slučajnost, odnosno da teroristički napad bude "objašnjen" djelom izazivanja opšte opasnosti.

A upravo i takvo bezazleno karakterisanje jednog preopasnog čina jeste odgovor na pitanje kako jedna takva osoba uopšte može biti u obavještajno-bezbjednosnoj agenciji jedne države.

Može, jer je zaista riječ o apsurdnoj, nakaradnoj i nemogućoj državi, kojoj je teško naći pandan bilo gdje u svijetu. U kojoj navodne slučajnosti mogu biti izgovor i pokriće i za najteže slučajeve.

Pa je tako ispalo da je taj agent Zlatko Humo "pirotehničko sredstvo" "slučajno" bacio dan nakon terorističkog napada u Sarajevu u kome je Enes Omeragić ubio pripadnike Oružanih snaga Nedeljka Radića i Armina Salkića, "slučajno" na dan žalosti, i "slučajno" nakon terorističkog masakra u Parizu.

Drugo, eksplozija je "slučajno" bila baš kod auta komandujućeg Oružanih snaga BiH, koje sarađuju sa NATO-om u borbi protiv terorizma.

Treće, sve se odigralo toliko "slučajno" da Humo prilikom saslušanja čak ne zna ni da objasni šta mu je bila stvarna namjera niti da kaže šta je izazvalo snažnu detonaciju.

I četvrto, nije li indikativan i "slučajan" izostanak reagovanja nekih visokopozicioniranih funkcionera bošnjačkog naroda na teroristički akt u kome su ubijeni vojnici Oružanih snaga? Istih onih koji i terorističke napade u Zvorniku i Bugojnu negiraju kao takve.

A sve i da je zaista riječ o slučajnosti u tunelu Salakovac kod Mostara, gdje je agent Humo hitnuo topovski udar na generala i načelnika vojnog, on bi u svakoj normalnoj državi bio trajno, doživotno udaljen iz svih bezbjednosnih institucija i policijskih agencija. Ali to se u BiH neće desiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.