BHRT, FTV - sjedi, JEDAN!

Valjda to i jeste osnovna uloga, ali i ljepota rada u medijima, koji pravovremenim informisanjem, uputstvima i apelima u kritičnim trenucima mogu da pomognu hiljadama ljudi i sačuvaju brojne živote.

Slijedeći moralna načela, ali i osnovnu ulogu medija i privatni i javni mediji u kriznim situacijama polažu ispit i profesionalnosti i humanosti. Tako je bilo i ovih dana.

U BiH postoje tri javna emitera koje plaćaju građani da bi radili u njihovoj službi i interesu: RTRS, RTV FBiH i BHRT. Najviše novca građana u toj raspodjeli dobija BHRT 50 odsto, pa bi samim tim i njegova odgovornost i obaveza prema onima koji ga plaćaju trebalo da bude najveća.

I dok je drugim medijima, što lokalnim, što privatnim, na volju i na savjest da li će ili neće ispuniti profesionalnu i etičku misiju, javne emitere na to obavezuje i zakon po kojem je njihova uloga i smisao postojanja informisanje u službi javnosti.

RTRS je svoju misiju ostvario emitujući cjelodnevni vanredni program posvećen poplavama koje su poharale čitave gradove, kao što je taj ispit položio i u poplavama 2010. I u velikom snježnom nevremenu 2012. Zahvaljujući Radiju RS i Helikopterskom servisu u tom snježnom nevremenu spasena je cijela kolona vozila zarobljenih u smetovima kod Foče.

A šta se dogodilo sa druga dva javna emitera? I FTV i BHRT, osim veoma šturih povremenih vijesti o prirodnoj katastrofi sa kojom se borilo stotine hiljada ljudi, nisu ni pomislili da prekinu redovni program i zaustave emitovanje što domaćih, što turskih serija koje nije imao ko da gleda.

Ako bi olakšavajuća okolnost mogla da bude da se dva javna emitera nisu snašla prvog dana katastrofe, šta je opravdanje za istrajavanje na toj programskoj shemi?

Mnogi će razloge za profesionalni debakl obrazložiti stavom da za FTV i BHRT ne postoji ništa, pa ni katastrofalne poplave, ako se one dešavaju izvan Sarajeva. Moguće da to jeste jedan od razloga, ali ne i suštinski. Suštinski razlog je neprofesionalizam i potpuna neodgovornost i prema profesiji i prema društvu u čijem interesu su osnovani da rade.

Teško će javni emiteri moći da opravdaju taj i profesionalni i ljudski debakl za koji bi osnivač morao da im ispostavi račun, u ime građana, jer nezavisnost javnih servisa ne pretpostavlja nezavisnost od obaveze da se stave u službu javnosti u vanrednim prilikama. Tu nema politike, tu se radi o suštini postojanja medija.

Ulogu javnih medija u FBiH zamijenili su građani na društvenim mrežama, a generalno prvi put su se "Fejsbuk" i posebno "Tviter" u ovoj katastrofi pokazali kao brzo i veoma korisno sredstvo.

Svake sekunde tviteraši u RS, FBiH, Srbiji, objavljivali su gdje se nalaze ugroženi ljudi, kontakte za pomoć, uputstva gdje i šta je hitno potrebno, pozive volonterima da idu na nasipe. "Ne znam da li su tviteraši spasili preko 2.000 života, ali neka smo spasli barem jedan - i to bi bilo dovoljno", napisao je jedan od njih.

Moć "Tvitera" i FB prvi put je shvatila i iskoristila i Vlada RS, koja je sve informacije emitovala istoga časa na srpskom i na engleskom jeziku, ne čekajući njihovu medijsku obradu. I to je bio odličan potez.

I onda kada mediji nisu imali informacije, nisu znali ili su imali prekid programa, ljudi su na društvenim mrežama pomagali jedni drugima. Tako je na FB profilu ministra prosvjete RS Gorana Mutabdžije Sara Babić postavila potresnu poruku za Igora Pejanovića iz Đačkog doma Doboj. Poruka je glasila: Igore, poručili su ti mama i tata da ako vas danas puste iz Doboja ne pokušavaš ići kući, jer je Šamac poplavljen pa nećeš moći doći do kuće. Rekli su ti da dođeš kod mene ako budeš išao vozom, kod tetke Milene ako ideš autobusom ili da ideš u Derventu sa drugaricom Slađom kod tetke Dušanke ako se ne može proći u Modriču. Ako kreneš za Modriču, pokušaj mi se javiti. Molim sve koji vide ovu poruku a u kontaktu su sa Igorom Pejanovićem da mu je prenesu. Dijelite ovu poruku, molim Vas!

Ne znam tačno šta je bilo poslije, ali sam sigurna da je zahvaljujući mnogim ljudima, koji su poruku brzinom munje distribuisali društvenom mrežom, stigla na vrijeme do Igora.

Ali da se vratimo medijima. Jasno je da su BHRT i FTV pali na testu profesionalizma i srušili kamen temeljac svog postojanja. Međutim, kako god da su novinari odgovorili ili nisu zadatku, ohrabruje činjenica da su ljudi (čak i oni pod lažnim avatrima) preuzeli stvar u svoje ruke, ne čekajući javne medije da se smiluju i rade svoj posao. I položili su najteži životni ispit, ispit humanosti. Spasili su mnogo više od 2.000 života. Spasili su nadu i vjeru u ljudsku dobrotu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.