Bezobrazluk

Dakle, iako je gorivo pojeftinilo, ali i brašno, njima ne pada na pamet da snize cijene hljeba i ostalih pekarskih proizvoda. Očito da listi njihovih izgovora nema kraja. Da nisu plate radnika, nema sumnje da bi bilo nešto drugo. Lista njihovih izgovora je neiscrpna. Beskonačna.

Uštede po pitanju kupovine brašna i goriva, oni tvrde, preliće na plate radnika. Da bi ih zadržali. Pa da su im do sada davali ono što su zaradili mijeseći i pekući danonoćno hljeb, kifle, pite sada ne bi imali taj problem. Ali kada je došlo stani-pani onda moraju da dižu plate. Ali u svemu će nema sumnje, kako to ustaljena praksa poslovanja kod nas nalaže, nastojati da najveći dio tih ušteda preliju u svoju kasu, nego na račune radnika koji brašnjavi i iscrpljeni prekovremeno rade više sati.

Jer da povećavaju plate, kako tvrde, bila bi navala na domaće pekare i to radnika iz Austrije i Njemačke, a ne Indijaca i Turaka koji nam trenutno mijese i peku hljeb. Kada bi samo mogli da zavirimo u njihovu platnu listu, nema sumnje da se ne bi iznenadili. Jer razne manipulacije i iskorištavanje radnika, koje je duboko urezano u pore poslodavaca Srpske, nemoguće je iskorijeniti. Svaka navika teško se liječi pa tako i ona kada je riječ o iskorištavanju radničkih leđa za ostvarenje milionske dobiti.

Nije to, da se razumijemo, poslovna politika samo pekara u Srpskoj već i ostalih proizvođača, trgovaca i onih koji naplaćuju svoje usluge. Krše propise gdje god stignu. Ne biraju vrijeme. Ostaju i noću na poslu. Ali samo u tim slučajevima. Jer današnja cijena rijetko je već ona sutrašnja. Međutim, kada treba da promijene cijene naniže tada je taj potez, gle čuda, neozbiljan.

U cijeloj toj priči neozbiljni su samo oni i građani ih jedino, očigledno, bojkotom mogu natjerati da se ponašaju kako bi trebalo. Možda će kada novac počne da se topi u njihovim kasama konačno shvatiti da pojeftinjenje nije neozbiljno, nego prijeko potrebno građanima Srpske.

Dakle, lani u ovo vrijeme svima je za inflaciju bilo krivo gorivo, od zvaničnika do proizvođača. Sada smo došli u situaciju da i novinari doprinose poskupljenjima, jer gle čuda, o tome stalno pričaju i pišu.

Krivaca ima dakle i među medijima, ali i radnicima. Niko od njih, odmah da bude jasno, nije kriv već su to oni koji traže krivca na drugim adresama. Nakon plata radnika, ali i novinara ostaje nam da vidimo koji je idući razlog sa neiscrpne liste izgovora za dalje osiromašivanje građana ove posrnule zemlje. Nema sumnje da nas opet neće iznenaditi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.