Bezbolna palica
Lobi predstavlja hodnik, predvorje, a današnje lobiranje vrstu radnje, zakulisne, koja podrazumijeva zavrtanje ruku drugima u tim mračnim hodnicima, odnosno predvorjima pojedinih institucija, kako bi se drugi ubijedili da mimo svoje volje glasaju za nešto. Cilj opravdava sredstvo, kako bi se došlo do određene dobiti - političke ili ekonomske.
Kod lobiranja nije bitno šta je uistinu pravično, da li to ima smisla ili ne, da li je skladu sa zakonom ili međunarodnim pravom. Bitno je prave ljude “izlobirati”, ako treba i “izlobotomisati” i imati većinu. Sve ostalo, nije bitno. Nažalost, današnja politika, pogotovo ona međunarodna, svela se na tu jednu nakaradnu praksu, koju sprovode pojedine zapadne zemlje. Na udaru se uglavnom nalaze male zemlje. Zarad očuvanja dosadašnje hegemonije, zapadni centri moći pritiskaju ih da se odreknu mnogih stvari, tražeći da sijeku i grane na kojima sjede. To smo uostalom mogli vidjeti i iz odnosa zapadnih zemlja prema Rusiji, ali i Kini. Kada se te zemlje pokažu kao čvrst orah, one se onda pokušavaju slomiti na druge “legalne načine”. Lobisti sa bejzbol palicama na ramenu tada počinju da pritiskaju druge da im se pridruže u tim obračunima sa neposlušnim zemljama. Koliko to daleko može ići govori i primjer rezolucije o Srebrenici, za koju se na svaki način želi obezbijediti većina. Glasanje o njenom usvajanju je od strane sponzora u nekoliko navrata odlagano, jer očigledno nije postojala zadovoljavajuća većina. A kako bi se ona i obezbijedila, lobiranje je preraslo u otvorene prijetnje i zavrtanje ruku. I to je ta nova moderna demokratija koja nam se pokušava nametnuti, kao navodno najvredniji i najčistiji zapadni izvozni proizvod. Srebrenica se na sve načine, kao mjesto u kom su desili strašni ratni zločini, pokušava izdići i iznad samog holokausta. Ispašće još da je Jasenovac bio radni logor. To nije ništa drugo do klasična lobotomija.
A koja je država najveći lobista, odnosno lobotomista, pored naravno Njemačke, može se vidjeti iz nedavne izjave američkog izaslanika za zapadni Balkan, Gabrijela Eskobara, koji je vlastima u Prištini poručio - prvo ZSO, a onda američko lobiranje za priznanje Kosova. On je ovom prilikom poručio da bi ovo dalo mogućnost SAD da lobiraju kod evropskih zemalja koje nisu priznale tzv. Kosovo, da to i učine. Radi se o proširenoj rečenici, a koja nam poput jedne knjige toliko mnogo govori. Kao, prvo, nije bitno međunarodno pravo i potpisani međunarodni sporazumi, već samo ono što se kao prioritet smatra sa one strane velike bare. Da njih uopšte interesuje budućnost i život srpskog naroda na tim vjekovnim srpskim prostorima, ne bi Kurtiju dozvolili da sprovodi otvoreni teror, pretvarajući život tih ljudi, nalik onom u getu. Ova priča nam najbolje ilustruje i kakav odnos SAD imaju prema Evropi, i obratno, ali i planovima tih istih kada su u pitanju Srbi, kao narod.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
