Bezbjednija radna mjesta
Lista radničkih prava u Republici Srpskoj, čini se, svakim danom sve je kraća. Većina propisa samo je mrtvo slovo na papiru, naštancana u zakonima za koje većina poslodavaca ne mari.
A zbog loše ekonomske situacije i brige za egzistenciju mnogi radnici ostaje nijemi na kršenje tih prava, na neuplaćene doprinose, neplaćene prekovremene sate, na rad na crno. Oni koji se usude i požale na loše uslove, poslodavaci dočekaju spremnom rečenicom: “Ako ti se ne sviđa, idi, deset drugih čeka na tvoj posao”. Bojeći se da je zaista tako, brojni pognu glavu, trpe i ćute.
Međutim, ono o čemu ne smije da ćuti niko je neobezbijeđeno radno mjesto koje znači povredu, gubljenje radne sposobnosti a nerijetko i smrt.
Bezbjedno radno mjesto, nažalost nije u vrhu prioriteta naših poslodavaca, naročito vlasnika preduzeća u oblasti građevinarstva, šumarstva i elektroprivrede koje su najrizičnije djelatnosti i gdje je lista povrijeđenih ljudi najduža.
Samo u prva tri mjeseca ove godine na radnom mjestu u RS poginula su tri građevinca i dva rudara, a u posljednjih pet godina ugašeno je 48 ljudskih života u vrijeme dok su izvršavali radne zadatke i obaveze. Statistika je sigurno mnogo poraznija ako se uzme u obzir da u zvanične brojke sigurno nisu uvršteni oni koji su povrijeđeni dok su radili na crno.
Ti porazni brojevi ali i činjenica da je lani na radnom mjestu stradalo najviše zaposlenih u posljednjih deset godina upalila je alarm kod nadležnih. Svjesni da od zdravlja i sposobnosti radnika zavisi privredni razvoj cijelog društva, najavili su da će pročešljati sve zakonodavne i institucionalne okvire kako bi uvidjeli manjkavosti važećih propisa.
Radi bolje zaštite na radu i smanjena broja stradalih u planu je i buđenje svijesti poslodavca ali i samih radnika koji ne treba i ne smiju ostati nijemi na kršenje propisa.
Ono što ostaje nejasno je šta se planira preduzeti protiv onih poslodavaca koji ne poštuju zakon jer su upravo oni najveći problem. Prema zvaničnim podacima inspekcije najveći broj nesreća dogodi se zbog neprimjenjivanja mjera zaštite, nesprovođenje preventive i nedovoljne obuka radnika. I tako je već godina. To je dovoljan pokazatelj da cijeli sistem u ovoj oblasti ne funkcioniše kako treba i da se zakon poštuje selektivno.
Zbog takvog stanja neophodno je što prije ispitati koliko su odgovorni oni koji kontrolišu bezbjednost na radnim mjestima, ali i onih koji (ne) kažnjavaju firme koje ne poštuju propise. Kasno je pitati se ko je odgovoran kada se tragedija desi. Zato bezbjedno radno mjesto mora biti prioritet, prioriteta. Radno sposobni građani doprinose ekonomskom i privrednom razvoju društva i zaslužuju da Republika preduzme niz mjera kako bi im osigurala poštovanje njihovih zakonom zagarantovanih prava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
