Benzin na Balkanu

 Ako je pametan, neće. Jer, jasno je ko bijeli dan da bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović, krijući se iza Softića i gurajući mu šibicu u ruke, pokušava da pokretanje ponovnog spora prebaci u domen prava, iako tužba jedne države protiv druge nikada i nigdje nije bila pravno, nego uvijek i prije svega političko pitanje.

Isto kao što je jasno da Izetbegović prepuštajući jednom čovjeku (ma kako on bio i pametan i stručan) da donese tako krupnu odluku i procjenjuje tako tešku stvar, prenebregava sve ustavne i zakonske norme zemlje u koju se kune i direktno ruši cijeli sistem. Jer, od kada je gavran pocrnio tako krupna međudržavna stvar nije bila u rukama jednog čovjeka, nego o njoj u interesu zemlje i svih njenih naroda i građana odlučuju izabrani organi i institucije, u ovom slučaju, prije svih, Predsjedništvo BiH. I po Ustavu i po zakonu.

Ali nije cilj ove Izetbegovićeve igranke rješavanje problema, niti zadovoljenje prava i pravde koje su mu puna usta, nego manipulacija u političke svrhe. I to manipulacija osjećanjima vlastitog naroda zarad opstanka na vlasti. Manipulacija zarad vlastitog interesa.

Ako je to tako, onda je jasno da ga se ne tiče što će takva odluka sasvim sigurno pogoršati odnose dvije države i dodatno zakomplikovati ionako komplikovane odnose na Balkanu. Da ga se ne tiče što su ljudi i ovdje i tamo preumorni od visoke politike. Što im je i ovdje i tamo politika pojela četvrt vijeka samo njihovih malih života, dok je onaj drugi, stvarni život, u kom su postajali sve siromašniji išao drugim kolosijekom.

A što bi ga se to ticalo kada se osiromašenim i obezduhovljenim narodom najlakše manipuliše? Vlasnici golih života, jednostavno, nemaju šta drugo da izgube.

Zato je insistiranje Bakira Izetbegovića na pokretanju revizije tužbe protiv Srbije očekivan potez za sve koji su shvatili da politike ovdje već godinama nemaju ni cilj, ni ideju, ni strategiju, a ni ideologiju. Politike su se ovdje svele na propagandu, pa politička borba odavno nije borba ideologija, ideja, programa, nego borba propagandnih štabova. A šta je drugo odluka lidera SDA da ponovo ustalasa stare tužbe nego propaganda?

Dokaz tome je i izjava prvog agenta u toj tužbi, savjetnika njegovog oca Alije Izetbegovića, Fancisa Bojla koji kaže da ne vjeruje da Softić do 28. februara može da pronađe nove dokaze za reviziju tužbe, budući da je Izetbegović ljetos priznao da nije urađeno ništa i zaključuje: "Izetbegović je optimističan samo zbog javnosti, zbog njegove sljedeće kampanje".

Pa ko da zna, ako Bojl koji je pisao tužbu još 1993. godine ne zna, da nema nijednog novog dokaza prikupljenog od 26. februara 2007, kada je Međunarodni sud pravde presudio da Srbija nije odgovorna za genocid, do danas i da je cijela ta ujdurma predizborna kampanja koja ovdje nikada ne prestaje.

E sada, zašto Izetbegović igra izgubljenu igru i da li se iza svega krije neka veća priča, kao što je ona analitičara i stratega da to radi po instrukcijama Turske zarad destabilizacije Balkana? Bog će ga znati.

Ono što je sigurno jeste da - ako definicija uspješne politike po Havelu glasi: "Uspješna je samo ona politika koja se hrani etikom", onda Izetbegović u političkoj praksi daje odgovor na pitanje: "Kakva je to politika koja se hrani mržnjom?" Opasna i pogubna - kakva će biti. Ko god, iz kog god motiva i po čijoj god instrukciji da je sprovodi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.