Batina nije iz raja izašla

 Redovno udaranje, stiskanje, guranje, zavrtanje ruke, te vriska i dernjava samo su neke od metoda kojima roditelji na ovim prostorima vaspitavaju djecu, pod parolom sve je to za njihovo dobro, kako bi izrasli u bolje ljude.

A da li zaista izrastaju u bolje ljude?

Po količini nasilja koje se dešava na svakom koraku može se zaključiti da tradicionalne vaspitne metode baš i ne rade posao. Tuče u školskim dvorištima, na ulicama, porodičnim domovima naša su svakodnevica. Komšije šakama rješavaju pitanje međe, ljubavnici raskid veze ubistvom. Nažalost, nije rijetka pojava ni da djeca, kada odrastu, batinama rješavaju nesuglasice sa roditeljima, podižu ruku na oca i majku, a bilo je slučajeva kada su potezali pištolj i nož.

Svi ti primjeri pokazuju koliko smo skloni nasilju, a razlog je, bar prema riječima stručnjaka, to što smo od malih nogu učeni da su batine način za rješavanje neposlušnosti i nesuglasica. Dijete koje za nestašluke dobija ćušku iza ušiju ili šamar istu taktiku za rješavanje problema primjenjuje i u vrtiću, školi i kasnije kad odrastu. Istraživanja pokazuju da odrasli koji su u djetinjstvu bili izloženi fizičkom i psihičkom nasilju češće pribjegavaju alkoholizmu, konzumiranju droga, depresiji i paničnom ponašanju.

U vremenu poremećenih vrijednosti, kada su bahatost i bezobrazluk u modi, nasilno ponašanje zabrinjava samo rijetke. Problemu u oči nastoje pogledati omudsmani u BiH, koji traže od nadležnih da zakonskim odredbama izričito zabrane fizičko kažnjavanje djece kao vaspitni metod. Zalažu se za tezu da kao što je zabranjeno kažnjavanje odraslih, na isti način treba da bude zabranjeno i kažnjavanje najmlađih. Iako je Republika Srpska tu zabranu uredila Porodičnim zakonom, roditelji i dalje posežu za “vaspitnim šamarom”, zabrana je samo mrtvo slovo na papiru koje u praksi nema primjenu.

I dok su nam iz godine u godinu usta puna Evropske unije, svakim danom sve više pokazujemo da smo miljama daleko od Evrope i tamošnjeg načina življenja. U evropskim prestonicama socijalne službe i centri za socijalni rad reaguju čim roditelj povisi ton na dijete na javnom mjestu, pa i u vlastitom domu, ako ga komšije prijave. Kod nas su sistem i socijalna zaštita u tim segmentima odavno pali na ispitu. 

Djetetu koje počini nestašluk kroz razgovor se može objasniti da je pogriješilo. Problem rješava i oduzimanje privilegija, kategorično “ne”, dosljednost roditelja, ali i pohvala. Kažnjavanjem djece šaljemo poruku da je nasilje prihvatljiv metod rješavanja sukoba. Zato je krajnje vrijeme da se gore pomenuta izreka preimenuje u “batina nije iz raja izašla”. +++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.