Avioni i tabloidi
Počinje nokaut faza Evropskog prvenstva u fudbalu, a eliminacione utakmice neće igrati ni Srbija (očekivano), niti Hrvatska (iznenađujuće), dok će za loptom još neko vrijeme trčati Gruzini, Austrijanci, Slovaci, Rumuni i još neke “velesile”.
Svakako potresan epilog grupne faze za fudbalske nacije sa Balkana, a kada ovom dvojcu dodamo i Albaniju, jedino po čemu će svi ostati upamćeni sa spektakularnog turnira u Njemačkoj biće galama sa tribina.
Kad su Srbi u pitanju nije moglo bez skandala, možda ne u onoj mjeri kao u Kataru kada su u sve upletene supruge i djevojke, ali svakako nije bezazleno ni ono što je pričao Dušan Tadić, a ni navodi da su igrači sastav za posljednji meč sa Dancima saznali sa interneta.
Tu je potrebno pridodati i selektorovo kategorično odbijanje da rezultat u Njemačkoj označi kao debakl i pravdanje pred novinarima rječnikom koji više priliči kakvom političkom funkcioneru, nego sportskom radniku.
Najveći “skandal” otkriven je tek nakon završetka posljednjeg meča. Ispostavilo se da je reprezentacija u Njemačku otputovala u avionu “hrvatskih registarskih oznaka”.
Vispreni operativci iz saveza nisu, naime, mogli da obezbijede nikakav drugi čarter let za reprezentativce nego onaj pod hrvatskim “stijegom” i sa hrvatskom posadom, što se saznalo odmah prije polijetanja, ali se čuvalo u strogoj tajnosti, da ne bi bila narušena atmosfera u ekipi.
Kada je ekipa ispala, onda je atmosfera mogla da bude narušena, ali ne zbog toga što je to zasmetalo igračima ili što je takva praksa neobična sama po sebi, nego isključivo zato što je ta situacija žestoko pogodila predsjednika Srbije, koji je iskoristio priliku da isprati nacionalni tim, a onda bio prinuđen da uđe u hrvatski avion.
Mediji u Srbiji majstori su provlačenja kroz blato svakog pojedinca ili organizacije koja iskače iz vladajućeg narativa pa je ono što se dešava Piksiju i operativcima Fudbalskog saveza Srbije samo jedan od klasičnih primjera njihovog “modus operandija”.
Pisale su kolege ovih dana i pitale se šta bi sve bilo izrečeno Ivici Osimu 1990. u Italiji da su tada postojale društvene mreže. Poslije poraza od Njemačke u uvodnom meču vjerovatno i mnogo gore stvari. U nastavku turnira na kojem je Jugoslavija stigla do četvrtfinala bi ga isti ti pljuvači dizali u nebesa.
Tada nije bilo ni mreža, a ni tabloida. Tek dnevna štampa i dva televizijska kanala.
Na sreću pa je popularnog Švabu manje boljela glava.
A nažalost, jer da su postojale, možda ne bi ni zaratili.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
