Aprilili, Harise
Početkom ove sedmice bivši član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić najavio je mogući povratak u politiku s ciljem da, kako je rekao, osujeti usvajanje aprilskog paketa ustavnih promjena, iako je taj dokument odbačen 2006. godine, a pokušaj njegove revitalizacije krajem prošle godine nije prošao u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.
Razlozi za ovako pompeznu najavu Silajdžića su mnogobrojni, od toga da ga je uhvatio optimizam zbog pobjede njegovog, kako ga naziva, prijatelja Džozefa Bajdena i nostalgije za vremenima kad je Bajden hodio po BiH tokom devedesetih godina do njegove urođene potrebe da u medijskim nastupima izlazi sa bombastičnim izjava. Bilo kako bilo, izjava o obnovi namjera da se na scenu vrati aprilski paket je do te mjere neozbiljna da se može pravdati time da je Silajdžić u duhu prvog dana tog mjeseca želio da se našali sa cjelokupnom javnošću u BiH.
Ostaje veliki upitnik i vjerovatno samo on zna kako je taj paket ustavnih promjena bio protiv Bošnjaka, pogotovo ako govorimo u svjetlu agresivnog djelovanja Ustavnog suda koji je svojim odlukama konstantno nastojao da promijeni dejtonski ustavni poredak.
Osokoljen i na krilima odluka kojima je taj sud postao ustavopisac, a ne tumač Ustava, bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović je u utorak podnio novi zahtjev za preispitivanje Zakona o tehničkim propisima Srpske. Djeluje da su predstavnici Bošnjaka, dakle onog naroda iz kojeg potiče i Silajdžić, toliko uporni da apelacijama Ustavnom sudu i uz podršku stranih sudija promijene ustavni poredak BiH da ne treba da se iznenadimo ako u doglednom periodu zatraže preko te pravosudne instance da uvede sve ono što je predviđeno tim aprilskim paketom i ukinu sve institucije Republike Srpske. Jedino ako Silajdžić ne želi to da spriječi?
Posljednja apelacija Šefika Džaferovića je samo dio jednog spektra povampirenog narativa i djelovanja protiv Srpske koji odjekuju u javnom prostoru posljednjih nekoliko mjeseci. Pojedine garniture su postale toliko osione, agresivne i uporne u rasističkim i diskriminatorskim retorikama i programima da je sasvim opravdana ona čuvena “ko zna šta se nama ovdje sprema”.
Dok svakodnevno slušamo o obnovi “velikosrpske ideje” i opasnosti od srpskog svijeta, kao sasvim prihvatljive plasiraju se izjave Bakira Izetbegovića koji cjelokupan jedan narod obilježava kao loš, a njegov kolega iz Crne Gore za SPC kaže da je “generator svih genocida”. Istovremeno, dok se Srbima spočitava pominjanje imena Radovana Karadžića ili Ratka Mladića, podrška Sakibu Mahmuljinu na trgovima u FBiH je predstavljena kao “podrška pravdi i istini”.
Zato, Harise, bolje da si na kraju rekao: “Aprilili”, jer priča o ugroženosti Bošnjaka zbog imaginarnog vraćanja aprilskog paketa djeluje zaista kao da se s nama ovdje neko ozbiljno šali!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
