April u Sarajevu
Danas će u Sarajevu različitim manifestacijama biti obilježen dan takozvane opsade ovog grada, a koliko je zaista termin opsada nerealna klasifikacija, suvišno je i govoriti.
Sve ostale cifre, podaci, analize... vode nas u sasvim drugom pravcu, onom u kojem se može donijeti drugačija klasifikacija za dešavanja iz aprila 1992. godine u Sarajevu.
Dana 6. aprila počeo je progon i etničko čišćenje Sarajeva, nekada drugog grada u Jugoslaviji po broju Srba koji u njemu žive. Tog 6. aprila počela je odbrana srpskog naroda od učestalih napada druge strane, one koja je željela grad etnički čist, bez Srba.
Zašto danas, oni koji obilježavaju opsadu Sarajeva, ne kažu zašto se pripadnicima Patriotske lige i “Zelenih beretki” ratni staž priznaje od 1. marta 1991. godine. Godinu dana ranije počeo je progon Srba iz Sarajeva, a i dvadeset godina kasnije se tvrdi da je taj grad bio pod opsadom.
Pitanje je kako je Sarajevo bio grad pod opsadom, ako znamo da je u njemu prije rata živjelo oko 160.000 Srba, a danas ih ima maksimalno oko 8.000. Kako pod opsadom može nestati toliki broj Srba? Kako čiste savjesti reći da oni nisu ubijeni, istjerani, prognani... Popis stanovništva će sigurno donijeti još poražavajuće podatke, koji ne samo da će učvrstiti činjenicu da je sprovedeno sistemsko etničko čišćenje, već i da je Sarajevo danas jednonacionalan grad, bez imalo multietničnosti, u koju se zaklinju oni koji su u njemu ostali.
Tvrdi se još i da su Srbi sa sarajevskih brda vršili agresiju na Sarajevo, a ne postavlja se pitanje otkud ti Srbi na brdima, jesu li svojevoljno napustili stanove i kuće u svom gradu da bi otišli u sela podno Romanije i Trebevića... Zašto su to uradili, nije li im bilo lijepo u Sarajevu, koje je najviše od svih gradova Balkana poznavalo multietničnost, prožimanje različitih kultura, običaja, vjera, ljubavi...? Bilo im je lijepo, ali Sarajevo je bilo nedovoljno veliko za ispunjenje svih muslimanskih želja.
Jednostavno, desio se progon onih koji su na vrijeme shvatili te želje i desila su se ubistva onih koji su do posljednjeg momenta vjerovali u multietničnost Sarajeva.
Ipak, danas se u ovom gradu obilježava opsada, a oni koji su iz njega prognani sa razlogom se mogu zapitati da li je Sarajevo zaista gdje je nekada bilo? Geografski jeste, ali dušom nije. Jer danas Sarajevo nema dušu, jer su u njemu ostali samo bezdušni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
