Antispomen-obilježje
Izjava pisca Dobrice Ćosića povodom promocije njegove knjige “Bosanski rat” gdje kaže da svijet ratne zločine počinjene u BiH mjeri različitim vagama i time podržava nepravde direktno suprotstavljene miru, tek što je izgovorena dobila je svoju potvrdu, dokaz, postvarenje na terenu. A gdje drugo, nego u samom Sarajevu.
Sarajevske vlasti, iako porodicama masakriranih u Dobrovoljačkoj ne daju ni cvijeće da polože na mjesto stradanja, imaju namjeru da na Skenderiji postave “spomen-obilježje” koje bi, poslije obustavljanja istrage protiv odgovornih za zločin tog 2. i 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici, nastavilo da vrijeđa žrtve i negira počinjeni ratni zločin.
Na ploči tog kvazispomenika planirano je da piše da je “3. maja 1992. došlo do oružanog sukoba u legalnoj akciji koja je imala cilj oslobađanje nezakonito zatočenog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića od vojske Jugoslavije”, i da je “tom prilikom poginulo sedam pripadnika neprijateljske vojske, a 210 ih je zarobljeno”.
“U tom fundamentalističkom manihejstvu pomirenja nema, jer se uloga žrtve nagrađuje i uvažava u američkim i evropskim parlamentima i obožuje u islamskim džamijama. Za bosanske ratne zločine velike sile nemaju istu vagu, a to ovekovečuje nepravde, najtrajnija zla mira”, ipak je potrebno u ovom trenutku i na ovom mjestu citirati Ćosića.
Zločine počinjene nad pripadnicima JNA u Sarajevu 2. maja, kao i 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici, naredile su civilna i vojna vlast tadašnje RBiH, za to postoje dokazi.
Zato, čak i kad ti zločini budu procesuirani, a naredbodavci i izvršioci kažnjeni, a biće sigurno bez obzira na to što to nije urađeno u proteklih 20 godina, ni tada ne treba očekivati da bi se ta istina našla na spomen-ploči čije bi postavljanje inicirale sarajevske vlasti.
Zato, jasno, organizacije porodica ratnih stradalnika iz Republike Srpske nikada ne treba da odustanu od postavljanja spomen-obilježja na kome će, zaista, biti ispisana istina o tim događajima koji su paradigma “sarajevskog duha”, stvarna slika Andrićeve Bosne pune mržnje, krvi, laži i prevara.
U suprotnom promotori poznatog sarajevskog duha nastavili bi na jedinstven i sebi svojstven način da se vječno šegače sa preklanim srpskim mučenicima, žrtvama najpoznatijih sarajevskih branilaca. Jer ulogu žrtve može, kao i do sada, da ima samo jedna strana.
To je krajnji cilj sarajevskog političkog miljea, iako uz takve namjere nema ni istine, ni mira, ni suživota.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
