Alkalajeve bahanalije
Poslije mišljenja s rezervom koje su revizori dali na izvještaj o reviziji MIP-a BiH za 2010. godinu i, naravno, preporuka koje je neophodno realizovati, tadašnji ministar inostranih poslova Sven Alkalaj ne da ih nije poslušao, nego je u svojoj već poslovičnoj bahatosti i svojeglavosti tokom 2011. godine, dakle na kraju svog mandata, učinio sve što je “potrebno” da revizorski izvještaj za tu godinu bude negativan.
Činjenica je da to nije iznenadilo nikoga ko je imalo upućen u ono što je Alkalaj godinama radio na mjestu ministra. Čovjek kao da je bio baš svemoćan. Objelodanjene afere nisu ga ni doticale. On je išao nezaustavnom uzlaznom putanjom - svaka sljedeća nezakonitost bila je sve veća. I sve tako dok, najčudnije od svega, poslije svih nepodobnosti nije završio kao savjetnik u Ujedinjenim nacijama.
Poslije tog neviđenog čuda, ništa neobično nema u tome što revizori iznose da troškovi MIP-a za vrijeme Alkalajevog ministrovanja nisu potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom, da su ugovori o djelu zaključivani za obavljanje poslova koji su isti kao i poslovi koje zaposleni u MIP-u već obavljaju, te da nije neblagovremeno sproveden proces javnih nabavki.
Revizori, dakle, tu zaista nisu otkrili ništa novo. Javnost je za to znala mnogo prije izvještaja o finansijskoj reviziji MIP-a, samo što je to sad i zvanično potvrđeno.
Alkalaj je i pojedine zaposlene prilikom prijema po konkursu za rad u sjedištu MIP-a brzo raspoređivao u DKP mrežu. Nije štedio ni na podjeli našeg novca u vidu stimulacija radnicima. One su iznosile od 400 do 4.700 KM, dok je samo po osnovu naknada troškova zaposlenih potrošeno 12,18 miliona maraka. To je samo dio Alkalajevih, malo je reći, bahanalija.
Da ne zaboravimo, Alkalaj je prava paradigma bh. diplomatije kao servisa stranačkih i ličnih potreba postao kad je 2010. godine organizovao komemorativni skup 11. jula u Ambasadi BiH u Kanberi, Australija, povodom obilježavanja pogibije Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine. Ambasadu je pretvorio u vjersko-propagandni objekat.
To, naravno, nije navedeno u revizorskom izvještaju, kao ni činjenica da je MIP za Alkalajevog mandata, a ranije Zlatka Lagumdžije i Mladena Ivanića, pored korišćenja za njihove vlastite potrebe i promociju, služilo i za bogaćenje ljudi bliskih njima.
Sve je to jasno, ali najžalosnije je što za sve to, kao ni za činjenicu da je MIP BiH od samog početka dovođenjem pripadnika bošnjačke tajne službe AID postao obavještajni bošnjački punkt, niko za sada neće odgovarati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
